Autorica: Dunja Nikšić, polaznica Akademije političke pismenosti mladih u BiH
Čovjek je po naravi politička životinja, svoju svrhu može postići samo u zajednici s drugima. Svako biće je po prirodi „zoon politikon“. Ne možemo, a da ne napravimo kratki osvrt na pojam politike kroz Aristotela i Platona.
Aristotel ističe kako država kao najviše dobro mora poštovati ravnopravnost svojih članova, težiti pravednoj raspodjeli bogatstva kako bi razmjerno najveći broj građana bio srednje imućan i postići stabilnost mješovitim ustavom, elemenata monarhije, aristokracije i demokratije.
Aristotel uviđa da se u političkim stvarima do istine može doći samo slobodnim raspravljanjem i argumentacijom. Politički govor je uvjerenje i pridobivanje drugoga snagom vlastite odlučnosti, moralnosti.
Svaka država je u sreći svih njenih građana, a dobro je najviši politički cilj kome država treba da teži.
Platon smatra da su polisu potrebni pravosuđe i vlast koja će onemogućiti najjačima i najsposobnijima da varaju i bogate se na račun slabijih. Zadatak vlasti je ublažavanje razlika koje već prirodno postoje među građanima, kako s vremenom ne bi došlo do međusobnog izrabljivanja i propadanja grada.
Cilj je države sreća svih građana, sreća zajednice.
Po Platonu najbolja je država u kojoj vladaju najbolji tj. najmudriji. Postavlja se pitanje, da li je to slučaj i sa BiH?
Posmatrajući trenutnu političku situaciju u BiH vladaju podobni, nepismeni i lideri zadojeni nacionalizmom, koji zagovaraju mržnju umjesto toleranciju, promovišući svojim djelovanjem nepoštivanjem osnovnih ljudskih prava.
U sferi današnjih odnosa nas spram politike i politike spram nas nemoguće je ne vratiti se na starog dobrog Platona i njegovu izreku „Kao jedna od kazni za neučestvovanje u politici je i ta da vam bude vladano od strane nedostojnih“, jer je upravo ona dokaz da smo svojim neučestvovanjem u politici zapravo kaznili sami sebe.
U BiH vlada dugogodišnja politička agonija koja degeneriše društvo, sistem pa i samu državu. Politički sistem u BiH jeste kompleksan i nepristupačan i zbog toga odbija većinu nas od sebe, a nakon godina apstiniranja od društveno političkih procesa doveli smo sami sebe do totalne političke nepismenosti, postali smo odlično sredstvo manipulacije, te kada se zamislimo i malo bolje promislimo nemoguće nas je lišiti odgovornosti.
Da politička nepismenost kod mladih na sceni proizilazi i iz posljednjeg istraživanja o položaju mladih u BiH koja pokazuje da mladi glasaju u jednakom omjeru kao i bilo koja druga dobna skupina, ali da mladi ne biraju. Glasaju pod utjecajem okoline, najbliže rodbine, ali ne pod utjecajem svoje svijesti i savjesti. Da bi birali po svojoj svijesti i savjesti, da bi cijenili svoj glas i konzumirali svoje demokratsko pravo da biraju i budu birani, da bi pratili društveno političke procese i u izbornim ciklusima cijeneći svoj glas birali one istinske predstavnike građana, mladim ljudima je neophodna politička pismenost.
Nije tajna da se zbog dugogodišnjeg političarenja u bavljenju politikom mnogi mladi ljudi ugledaju na trenutne aktere u politici i da se u politiku uključuju kako bi i oni na najjednostavniji način osigurali sebi lagodan život, kao što nije tajna da se mnogi mladi ljudi zgražaju na uvriježeno političarenje trenutnih aktera, te politiku i bavljenje politikom konotiraju isključivo negativno, ne percipiraju je kao djelatnost usmjerenu na organizovanje, vođenje i reguliranje zajedničkog života ljudi. No, da bi se odnos mladih spram politike i politike spram promijenio potrebno je uključivanje mladih u društveno političke tokove, koji niti jesu niti su ikad bili mogući samo kroz stranačko opredjeljenje i djelovanje. Mi kao mladi ljudi, osvještavanjem sebe i svoje okoline o tome da smo dio zajednice i da trebamo da djelujemo, budemo angažirani i aktivni sudionici procesa doprinosimo promjeni i onih koji se izdaju za takve i predstavljaju nas u zakonodavnim i izvršnima tijelima. Promjenom nas samih, promijenit će se i oni.
Nažalost mladi ljudi ne vjeruju u politički sistem, nemaju povjerenje u svoje lidere od koji očekuju da se implementira obećano prije izbora. Iz godine u godinu mladi ljudi bivaju izigrani i svoje rješenje vide jedino u odlasku u“obećanu“zemlju“. Mladi ljudi žele lidere koji će da rade za narod, a ne da vladaju narodom. Mladi ljudi BiH ne smatraju demokratskom državom, zbog kršenja osnovnih ljudskih prava, ne poštivanje zakona.
BiH društvo je po svom karakteru multilateralno, dugotrajno prisustvo različitih naroda, vjera, kultura, tradicije i življenja, posebno u ideološkom smislu je zabrinjavajući odgojno-edukacijski sadržaj koji se nudi mladim ljudima u školama, segregacijom, netrpeljivošću, preferiranjem jednog jezika, jedne vjere i kulture što je kontradiktornost višestoljenoj multietničnosti na ovim prostorima.
Iseljavaju većinski mladi, obrazovani, intelektualno zreli i radno najsposobniji njeni stanovnici, obeznađeni ne samo neizvjesnošću bilo kakve ekonomske sigurnosti, nego i protivnici ili nepodržavatelji preglasnog, agresivnog, dominantnog etnonacionalnog narativa koji je BiH učinio paradigmatski zemljom u kojoj uskoro neće biti moguće normalno živjeti izvan okvira koje nameće prisilno opredjeljenje za narodnost, odnosno primoravanje na pripadanje (narodu ili stranci).
Svaka promjena u društvu, zajednici proizilazi iz znanja, vještine i želje da se nešto učini za dobrobit cijelog društva, zajednice, sredine. Aktivizam je zasigurno jedan od stupova demokratskog društva, onoga društva kojemu mi i težimo kao zemlja u tranziciji. Sudjelovanje mladih u demokratskim društvima mora biti mnogo opširnije od samog izlaska na biralište i davanja ‘iksića’ strankama ili kandidatima. Sudjelovanje u samom političkom životu daje značajan doprinos utjecaju na odluke, ideje.
Široka je lepeza mogućnosti mladih ljudi da se politički opismene, kroz razne radionice, edukacije, seminare, obrazovne procese, razvijanjem kritičkog mišljenja. Mediji imaju jako veliku i važnu ulogu o razvijanju svijesti o politici kod mladih ljudi.
Mladi ljudi trebaju da budu kreatori tema koji se tiču političke pismenosti, da se vode javne debate o politici mladih u BiH. Ne moraju biti stranački opredjeljeni ali moraju biti politički aktivni. Biti politički aktivan znači biti i politički pismen.
Poruka mladim ljudima – Ne tražiti promjenu od drugih već biti promjena. Svojim aktivnim učešćem u političkom životu stvaraš bolju budućnost za buduće mlade ljude, stvaraš temelje za njihovo ostajanje u BiH.
Ako ne ustanete za nešto, pasti ćete pod bilo što. Malcom X
Dunja Nikšić
Polaznica Akademije političke pismenosti mladih u BiH
Prof. mr. Nikšić Dunja, rođena 06.09.1985. godine u Sarajevu. Diplomirala na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, magistrala na fakultetu Političkih nauka, odsjek Politologija, smjer Evropske integracije u Sarajevu na temu Umjetnost kao oblik političke emancipacije građana.
Radi kao prof. Muzičke/glazbene kulture u Međunarodnoj školi i u osnovnoj školi. Svoj rad je usmjerila i na rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju kroz muzikoterapiju u centru „Colibri”.
Aktivni je član Akademije za žene.