Dok se u Prijedoru udišu otrovna isparenja, a voda poprima boju zarđalih cijevi, iz kabineta nadležnog ministra energetike i rudarstva Petra Đokića dolazi poruka: „Imamo vezane ruke“. I dok se građani Bukove Kose bore za svaki dah, Ministarstvo ne reaguje, pozivajući se na pravne tehnikalije i procedure, iza kojih se, sumnjaju iz opozicije, krije duboka političko-ekonomska sprega s koncesionarima.
Poslanica PDP-a Maja Dragojević Stojić danas je u Narodnoj skupštini RS brutalno ogolila istinu. Rudnik Bukova Kosa nije samo ekološki problem, on je moralna i institucionalna sramota Republike Srpske. Kako je moguće da se dozvola izdaje za kopanje na devet hektara, a u stvarnosti se eksploatiše više od 30? Kako je moguće da niko ne vidi ili ne želi da vidi da se voda pretvara u narandžastu tečnost, a vazduh postaje nezdrav za život?
Umjesto da stane na stranu građana, ministar Đokić brani koncesionara. Umjesto da preduzme hitne mjere, on se skriva iza nalaza inspekcije koja ne vidi ono što stanovnici žive svakog dana – gušenje, astmu, bronhitis i strah od onog što tek dolazi, a to su kancerogene posljedice sumpornih isparenja i hemijskih ostataka.
A narod? Narod je, izgleda, samo kolateralna šteta u velikom poslu. Interes koncesionara postaje važniji od dječijeg zdravlja, od pluća starih ljudi i čistih izvora koji nestaju pred rudarskim mašinama.
“Život ljudi mora biti ispred svega. Nema opravdanja, nema izgovora kad građani vape za čistim vazduhom, kada se svakodnevno izlažu zagađenju koje ugrožava njihovo zdravlje, ministarstvo mora da reaguje. Ćutanje i ignorisanje nisu opcija”, poručuje Dragojević Stojić.
Ništa nije iznad zdravlja građana, poručuje Dragojević Stojić. I zaista nije, osim ako pitate one koji odlučuju. Tada se zdravlje građana mjeri procentima sumpora, pravnim formulacijama i političkim ćutanjem.
Gerila.info