Nakon velikih oktobarskih poplava Društvo psihologa FBiH uz podršku UNICEF-a BiH pruža psihološku pomoć i podršku djeci i roditeljima iz poplavljenih područja
Almir Panjeta za UNICEF
Nakon što je u poplavama u oktobru prošle godine ostala bez kuće, Mersiha Begović iz Donje Jablanice s mužem i troje djece živi u kontejnerskom naselju. Osim materijalne štete, poplava i sva dešavanja te noći kada se bujica sručila na njihovo mjesto ostavili su i brojne druge posljedice.
“Plašim se da budem sama. Kada djeca odu u školu, i ja odmah izađem, samo da budem među ljudima. Odem najčešće u udruženje žena tu u Jablanici, ili dođem na termin za psihosocijalnu podršku u Centar za socijalni rad koji mi je od velike koristi”, priča nam Mersiha, jedna od korisnica usluga psihosocijalne podrške koju u Centru za socijalni rad Jablanica uz podršku UNICEF-a BiH proteklih mjeseci pruža Društvo psihologa FBiH kako bi djeci i odraslima pomogli da se nose sa iskustvima vezanim za traumatični događaj kroz koji su prošli.
“Sve što se dešavalo tog 4. oktobra bilo je stresno, kako za mene tako i za djecu. Potražili smo psihološku pomoć u Centru za socijalni rad koja nam je omogućena, i redovno nam dolaze psiholozi iz Sarajeva. Baš danas imamo termin sa Ivanom za koju su se djeca vezala i jedva čekaju da se sretnu. Jedna od djevojčica mi ide na folklor, izrazila je želju da Ivana jednom dođe da je gleda, ona je došla i bilo joj je baš drago”, priča Mersiha Begović dodajući kako primjećuje mnoge pozitivne promjene u ponašanju djevojčica koje su bile pod velikim stresom, kao i kod sebe:
“Na početku sam sebe stavljala po strani, bazirala sam se na djecu i tražila sam pomoć samo za njih, ali Ivana koja je tu dolazila radi djece, samo me jedan dan pitala ‘Kad ćeš ti doći na red?’. Bilo mi je teško, ali vremenom sam se i ja uključila u razgovor s njom, i tad sam možda tek shvatila koliko mi je to potrebno. Psihološka podrška je svima potrebna, ne samo nama s poplavljenih područja, već i ostalima u Jablanici, i bilo bi dobro da imamo psihologe stalno na raspolaganju”.
Umija Arfadžan iz Donje Jablanice također je trenutno u kamp naselju. Prisjeća se besane noći kada je naišao veliki val koji je nosio blato, zemlju, automobile i druge predmete i od kojeg se spasila u zadnjem momentu bijegom na balkon gornjeg sprata kuće gdje je uspjela izvući i nekoliko povrijeđenih komšija kojima je pomogla. Kaže kako su svi ti događaji, ali i egzistencijalna neizvjesnost koja je uslijedila, na sve djelovali traumatično.
“Puno nam je značilo što su nam pružili ovu psihološku pomoć. Bili smo smješteni prvo u gradu kod prijatelja, i Naziha iz Centra je dolazila da nam predloži stručnu savjetodavnu psihološku pomoć i mi smo se odazvali. Dolazili su nam psiholozi iz Sarajeva, Senka Čimpo je bila konstantno s nama, kao i svi ostali kojima sam zahvalna i koji su bili tu da nam pomognu. Pomogao mi je puno svaki razgovor, i danas koristim usluge savjetodavne podrške, jer zasta sam bila u lošem stanju, samo tu noć šta smo doživjeli na sve nas je ostavilo trag. Podrška su nam svi psiholozi, rado dolazimo na razgovor”
Porodica Mumina Macića iz Donje Jablanice također je preživjela velika traumatska iskustva tokom oktobarskih poplava
“Ovdje su nekad bile kuće, sad je sve samo golet i kamen. Oko dva ujutro je krenula bujica koja je porušila kuće. Uspio sam izvesti djevojčicu iz njene sobe i uspjeli smo se izvući, a kad smo izašli na prugu tek smo vidjeli razmjere katastrofe. Sve to bilo je stresno za nas, i kroz sve smo mnogo lakše prošli zahvaljujući Centru za socijalni rad Jablanica koji je uključio psihologe da rade s djevojčicom i sa nama. Za sve što nam je potrebno obratimo se njima, na raspolaganju su nam. Djevojčica je sada dobro, ide u školu, druži se, upisali smo je i u produženi boravak da je što više sa djecom”.
Psihologinja i psihoterapeutkinja Ivana Kozina koja je od početka kroz Društvo psihologa uključena u pomoć stanovništvu Jablanice kaže kako su se već nekoliko dana od samog događaja organizirali u saradnji sa Centrom za socijalni rad:
“Bila je velika potreba za pomoći i podrškom, i već nekoliko dana nakon samih događaja smo se volonterski stavili na raspolaganje za pomoć u Fojnici i Jablanici. Tako smo krenuli dolaziti, uskoro nas je podržao UNICEF kao partner i to se nastavilo do danas. U početku su to bile psihološke krizne intervencije, kako to i ide kada se neka kriza dogodi, da bi se mentalno zdravlje očuvalo i stabiliziralo koliko se može. Nakon toga se nastavilo sa pružanjem psihološkog savjetovanja i psihoterapije u ovisnosti od toga koliko je kome potrebno, koja vrsta podrške je kome potrebna, da li su to djeca, adolescenti ili odrasli. Tako smo se i mi organizirali u skladu sa svojim kapacitetima”, kaže Ivana Kozina, potcrtavajući kako su i djeca i odrasli pogođeni krizom na različite načine:
“Radimo savjetodavno i sa djecom kako bi se prevenirale negativne posljedice tog traumatskog događaja na njih. Uobičajene smetnje koje smo primijetili kod djece su lošija koncentracija, nesanica, odbijanje i samog spomena traumatskih događaja, i razlikuju se od simptoma koje odrasli pokazuju. Djeca ne razumiju cijeli raspon situacije i ne razmišljaju detaljno o posljedicama krize kao odrasli koji imaju i sjećanja na rat, tako da tu postoje poveznice koje usložnjavaju situaciju”.
© UNICEF/Panjeta
Psihologinja kaže kako se već osjeti pomak u dobrobiti vezanoj za mentalno zdravlje stanovništva, ali da je pred cjelokupnim sistemom veliki posao:
“Ponovo su vidljivi osmijesi na licima ljudi, gledaju sretnije u budućnost, ali još uvijek postoje potrebe koje im nisu u potpunosti zadovoljene. Treba imati u vidu da psihološka podrška ne uključuje samo rad-g psihologa, nego angažiranje i povezivanje sa cijelom zajednicom, sa resursima zajednice, ali nažalost nema se puno toga ponuditi, još uvijek postoji neizvjesnost vezana za njihova životna pitanja, i to je nešto što otežava i naš rad koji podrazumijeva davanje jasnih informacija, pružanje predvidivosti i sigurnosti, da oni znaju šta ih čeka. Mi smo se u ovom slučaju sami organizirali, ali zaista se pokazala potreba da bi nakon ovog i nekih drugih događaja trebalo imati neko sustavno rješenje.”
Naziha Zebić iz Centra za socijalni rad Jablanica ističe kako su od prvog dana bili na terenu u kontaktu sa pogođenim stanovništvom prikupljajući informacije o njihovom stanju i potrebama, i pored ograničenih kapaciteta s kojima su raspolagali:
“Opšti interes bio nam je da pomognemo našoj zajednici i našim korisnicima koje smo identificirali kroz direktne kontakte na terenu, s fokusom na porodice sa djecom. Prije ove nepogode, bila sam jedini zaposleni psiholog u Jablanici, Dom zdravlja i škola nisu imali psihologa. Društvo psihologa je u to vrijeme krenulo u pružanje psihološke stručne pomoći što je bilo od izrazite važnosti i od velike pomoći i našim korisnicima, ali i nama u Centru. Podrška je nastavljena sve do danas, na čemu sam im posebno zahvalna kao njihova kolegica koja cijeni to što rade, s obzirom da sama sav taj posao ne bih mogla iznijeti. Ovo iskustvo nas je naučilo da u kriznim situacijama trebamo biti spremniji kako bismo odgovorili našoj zajednici i pružili adekvatnu stručnu psihološku pomoć. ”.
Pedagoginja u Srednjoj školi Jablanica Lejla Kevrić kaže kako su poplave ostale veliki trag kako na djeci, tako i na osoblju škole, te da je psihološka pomoć stigla u pravo vrijeme i bila veoma potrebna.
“Djeca su se susrela sa mnogim poteškoćama, od samog otežanog dolaska na nastavu, online nastave, nadoknađivanja gradiva, uz sve to svako od njih se trebao nositi s tim što su doživjeli. U školi nemamo psihologa, što nam otežava rad kad su ovakve teme u pitanju. Kao pedagog sam inicirala savjetodavni rad kroz radionice i razgovore, ali sam posebno zahvalna na saradnji sa našim Centrom za socijalni rad gdje smo dobili podršku Društva psihologa, organizirale su se radionice koje su pružale podršku našim učenicima za šta su oni pokazali veliko interesovanje”, kaže Lejla Kevrić, dodajući kako je pomak već vidljiv:
“Primijetili smo pozitivne efekte na uspijeh djece u školi, rad i raspoloženje, na njihov ukupni pogled na cijelu ovu situaciju. Zbog toga bi nam bilo važno kada bi se priča sa Društvom psihologa nastavila i u budućnosti, jer svako dijete, posebno osjetljivog uzrasta kao što su naši učenici, zahtijeva poseban stručni pristup da bi se preradile sve traume i teškoće s kojima su se susreli”.
Pomoćnik federalnog ministra zdravstva za javno zdravlje Goran Čerkez kaže kako situacije poput poplava koje su BiH pogodile u oktobru 2024. godine ostavljaju dugotrajne posljedice na lokanu zajednicu, na stanovništvo, ali i na cjelokupno društvo.
“Pitanje kriznih situacija, poplava i ovakvih scenarija nije samo trenutni šok zato što se to zbilo, nego što mnogima od nas koji smo ovdje živjeli i tokom rata, praktično vraća neke traume i oživljava ih, to su okidači. Zbog toga je jako bitno da društvo prepozna potrebu ulaganja u psiho-socijalnu pomoć u trajanju od najmanje jedne godine nakon takvih događaja, ali i više. U isto vrijeme i potrebu stvaranja struktura koje će ostati nakon ovoga što se desilo, ojačanih centara za mentalno zdravlje, centara za rani rast i razvoj, i svega onoga što bi bilo prepoznato kao podrška za ovu društvenu zajednicu”, kaže Goran Čerkez, posebno potcrtavajući kako su sektori zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi tri sektora koji uvijek moraju sarađivati, posebno u ovakvim situacijama:
“Jablanica u normalnim uvjetima ima jedan racionalan sustav socijalnog i zdravstvenog odgovora, međutim ovakve situacije zahtijevaju i određeno redimenzioniranje odnosno redizajniranje cjelokupnog sustava, kako socijalnog, tako i zdravstvenog. Ljudi koji su sve to ovdje doživjeli, duži vremenski period će imati posljedice koje treba već sada sprečavati, jer u krajnjem slučaju to sutra može biti transgeneracijska trauma i sa mladih ljudi se prenositi na njihovu djecu. Dakle, preventivno djelovanje u ovom trenutku je jedino što može obezbijediti dugoročnu sigurnost stanovništvu Jablanice”.
Podrška uslugama psihoterapije i psihološke podrške i pomoći dio je aktivnosti na terenu kroz koje UNICEF pruža sveobuhvatnu podršku stanovništvu poplavljenih područja kroz podršku obrazovanju, izgradnji kapaciteta sistema socijalne zaštite otpornih na krize i smanjenju rizika od katastrofa.
Odmah nakon poplava UNICEF i UNESCO donirali su 44 laptopa osnovnim školama u područjima Konjica i Jablanice teško pogođenim poplavama, kako bi se djeci i nastavnicima olakšalo izvođenje online nastave u periodu dok nisu bili u mogućnosti ići u školu, a prije Nove godine 694 porodice s područja Hercegovačko-neretvanskog i Srednjobosanskog kantona dobile su vaučere u ukupnom iznosu od 600.000 koje su obezbijedili Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i UNICEF, u saradnji sa Društvom Crvenog krsta/križa BiH i Crvenim križem FBiH.