Ciklus priča o historiji koja se ponavlja: Kada posjećuje Alijagu Džanića, umjesto dobrotvora tekije, Ahmeda Nurudina dočekuje njegova kćerka. Samosvjesna žena koja želi razbaštiniti brata
“Derviš i smrt” započinje Allahovim imenom. Svetim ajetom Kur’ana. Protagonista, šejh je mevlevijskog reda. Svjedočenje kazuje “iz potrebe koja je jača od koristi i razuma”.
“Gospodine Predsjedniče, gospodine Alija Izetbegoviću, prvi put se obraćam Vama putem štampe-tiska, jer ne vjerujem da bi drugačije ovo pismo došlo do Vas”, napisala je Slobodanka Komljenac 1997. “Obraćam se Vama prvo kao predsjedniku Predsjedništva BiH, uvažavajući Vaš autoritet, a potom kao čovjeku, roditelju i djedu.”
Pronađeni u Kazanima
Derviški hram se nalazi na izlazu iz kasabe. Siguran je prostor. Kapija je uvijek otvorena. Navraćaju razni ljudi. Mistici ih tješe lijepom riječju. No, zlo ostaje s druge strane zida. Cilj bogougodnika nije miješanje sa drugima. Savršenstvo postižu u osami.
“Vama i državi BiH, kao borac Armije BiH od 20. aprila 1992. (zvanično) sam dala zakletvu i potpisala da ću braniti ovu nam jedinu domovinu BiH”, piše kćerka ubijenih roditelja.
Šejh Ahmed Nurudin bježi od životnog, te svakodnevnog čestim meditacijama uz huk rijeke i gledanje zvjezdanog neba. Tekija, unutrašnjost kuća, u njegovom svjedočenju, hladni su i neprijateljski. Priroda, more i ravnica uz Savu su topli. Elementi su to širine u priči.PauseMute
Loaded: 100.00%
Remaining Time -0:05
“U vrijeme tragičnog odvođenja i egzekucije mojih pokojnih roditelja bila sam u Armiji BiH.”
Pod krinkom svete knjige, akter pokriva svoju ublaženu samoživost. Svjetlo je vjere. No, nije u njoj. Preokupiran je religijom. Borba se vodi između ideologa i čovjeka. Sve u liku Ahmeda Nurudina.
“Moji roditelji su odvedeni iz svog stana u Ul. Dragice Pravice 7/2, 26. 6. 1993, a mučki i svirepo ubijeni 27. 6. 1993. godine – Boguševac, lokalitet Kazani. Izvađeni su i identifikovani iz Kazana (poslije akcije Trebević 1), jer na osnovu te identifikacije podignuta je optužnica i donesena presuda – K 189/94 – Vojni sud Sarajevo. Na tu identifikaciju nismo pozvani ni ja kao kćerka, a ni sestre i braća mojih pokojnih roditelja, a svi živimo u našem gradu.”
Karakteri oko šejha, predstavnici su vlasti, derviši i narod. Nosilac je nekih osobina svake od tih grupa. Ženama u romanu nije dato značajno mjesto.
“Nikada zvanično pismeno nismo dobili niti jedan papir o njihovim posmrtnim ostacima, smrtni list, umrlicu i bilo što od CSB-a ili bilo kojeg drugog zvaničnog organa vlasti.”
Kada posjećuje Alijagu Džanića, umjesto dobrotvora tekije, Ahmeda Nurudina dočekuje njegova kćerka. Samosvjesna žena koja želi razbaštiniti brata. Kozmopolitu. Onog koji je razorio iluzije, putem kojim sada derviš treba ići. Čovjek kao što je Hasan, a koji nije u modelima kasabe ne pripada nigdje. Šejh je u iskušenju. Želi spasiti Haruna. Uhapsili su mu brata prije deset dana. Zapisuje to dva mjeseca i tri dana poslije. Kazivanje kojim autor vodi čitatelja, alegorija je suđenja. Narator je i sudac i tužitelj i okrivljeni. Na kraju ne spašava život člana porodice. Upropašćuje vlastiti.
U svojoj pobuni, pripovjedač je usamljen. Prvobitno određenja su mu: predanost, privrženost i marljivost. Kasnije se dopunjuju sumnjom, samoćom, pobunom, te izdajom.
“Meni je usmeno rečeno u CSB-u da je nađena mamina štaka (bila je invalid, kraće noge 8 cm) na lokaciji Kazani. Od tada pa do danas ja tragam za njihovim posmrtnim ostacima, privatno.”
Kada misli da će naići na poštovanje, Ahmeda Nurudina stiže omalovažavanje. Neprijateljstvo ga dočekuje u momentima kada očekuje povjerenje. Ljudi više nisu isti. Palanka više nije ono poznato mjesto. Sveta knjiga muslimana, u tekstu je simbol moralnog zakona. No, i oznaka služenja bilo kojoj ideologiji.
“Dolazim do saznanja o jednoj grobnici na groblju (ako se tako može nazvati to mjesto gdje je ta grobnica), ili van groblja Sveti Josip. Iz te grobnice je ekshumiran i sahranjen ubijeni bojovnik – čovjek iz brigade kralj Tvrtko HVO – Ranko Frankić. On je također svirepo ubijen na Boguševcu, pronađen u Kazanima.”
Pločice sa natpisima NN
Zakon. Riječ je koja mistika okupira. Pokorava joj se. No, šta ako on griješi? Zar nije pomoć unevoljenom članu obitelji veće dobro od poštovanja zakona? Da bi pravedan zakon izvršio, mora mu se suprotstaviti. Odlazi muselimu.
“Na toj grobnici postoje pločice sa natpisima NN 70/20/93… i tako redom. Od tada tu grobnicu obilazim nadajući se da su moji pokojni roditelji u njoj, jer se tu nalaze tijela koja su identifikovana iz Kazana”, molila je kćerka Slobodanka.
Poslije muselima, mevlevijskom šejhu ostaje samo jedan izbor – mržnja. Ide kadiji. Ajni-efendija je na distanci. Ljubazan. Ponašanje koje mu daje položaj. Poziva se na ajete časnog Kur’ana. Skriva se iza ideologije. Moderan primjer političara. Doktrinom kao sredstvom svoga odnosa prema svijetu. Derviš je po drugi put svjestan svoje poraženosti.
oslobodjenje.ba