U slučajevima negiranja, mediji trebaju imati kritički uklon i navoditi sudski utvrđene činjenice.
Umjesto prenošenja izjava negatora, o negiranju ratnih zločina i genocida neophodno je izvještavati kritički, uz korištenje sudski utvrđenih činjenica, kao i omogućiti prostor da se čuje glas žrtava i preživjelih, smatraju sagovornici Media.ba.
Istraživač Memorijalnog centra Srebrenica Edin Ikanović kaže da njihova dosadašnja istraživanja ukazuju da je negiranja najviše u mjesecu julu, kada se obilježava godišnjica genocida.
“Očekujemo da će i ove godine biti veći broj slučajeva negiranja, pogotovo ako uzmemo u obzir da je 30. godišnjica i da će više pažnje biti usmjereno na Srebrenicu, genocid, Potočare i Memorijalni centar”, kaže Ikanović.
U prvih šest mjeseci 2024. godine evidentirano je 305 slučajeva negiranja genocida u medijima u Bosni i Hercegovini (BiH) i Srbiji, što je tri puta više u odnosu na 2023. godinu, kada je evidentirano 90 takvih slučajeva, pokazao je izvještaj Memorijalnog centra Srebrenica, predstavljen u septembru prošle godine.
“Povratak na 305 slučajeva sa specifičnim porastom u aprilu i maju pokazuje da su negatori genocida donošenje Rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenin nacijama (UN) iskoristili da u većem broju negiraju genocid u Srebrenici, a drugi razlog je i neprocesuiranje negatora iz ranijeg perioda”, piše u izvještaju.
I ove godine su zabilježeni slučajevi negiranja genocida. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je ponovo, krajem juna i početkom jula, negirao da se u Srebrenici desio genocid, tvrdeći da je riječ o strašnom zločinu. Relativizirao je čin zločina, spekulisao o broju ubijenih i vremenskom periodu te optužio da se sve preuveličava. Također je rekao da je bio saborac Ratka Mladića i Radovana Karadžića, osuđenih ratnih zločinaca.
Uloga medija u negiranju genocida
Ikanović kaže da određeni mediji služe kao platforma negatorima genocida, a često su i sami ti koji negiraju.
“To su RTRS i novinska agencija Srna, mediji koji su pod kontrolom režima u Banjoj Luci. To se, kao što pokazuju i rezultati izvještaja, ponavlja iz godine u godinu. Dešava se u kontinuitetu. Vrlo su često oni u toj nekoj, mogu slobodno reći, kampanji negiranja genocida”, kaže Ikanović.
Najveći broj slučajeva negiranja genocida u prvih šest mjeseci 2024. zabilježen je u novinskog agenciji Srna (191 slučaj), zatim u srbijanskom tabloidu Informer (48), a slijede RTRS sa 28 evidentiranih slučajeva i srbijanska Politika sa 21 slučajem.
“Imamo više slučajeva gdje mediji prenose izjave tipa ‘Dodik je negirao genocid’ i na tome ostane. Za pohvalu je rad Detektora. To je medij koji u najvećoj mjeri prati i na najbolji mogući način izvještava o negiranju genocida”, kaže on.
Ikanović dodaje da se mediji više trebaju baviti suštinom problema, a ne samo prenositi izjave. To se, kako kaže, ogleda u navođenju da je negiranje genocida krivično djelo, a potrebno je navoditi i historijski utvrđene činjenice umjesto pukog prenošenja izjava nekih političara.
Mediji bi u slučajevima negiranja trebali uvijek iznijeti činjenicu koja pobija stav osobe čija je izjava prenesena, smatra pravnik Harun Išerić.
“Na taj način, kada informišu javnost o stavovima javnih ličnosti i o činjenicama koje te stavove pobijaju, mediji osiguravaju da je njihov rad u javnom interesu i da je usmjeren ka poštovanju istine”, kaže on.
Išerić naglašava da novinari moraju voditi računa da ne naruše dostojanstvo ili ljudskost ubijenih ili porodica ubijenih u zločinima koji se negiraju, minimiziraju ili veličaju.
Pozivati se na sudski utvrđene činjenice
Novinar portala Klix Belmin Herić također smatra pogrešnim prenošenje izjave političara koji negira genocid bez navođenja sudski utvrđenih činjenica i bez problematiziranja sadržaja izjave.
“Ako neko kaže da se genocid u Srebrenici nije desio, ne možemo to prenijeti bez konteksta, kao da je to samo ‘jedna od strana priče’. To je kao da danas neko kaže da Zemlja nije okrugla, a mi to izvijestimo bez komentara. Genocid je utvrđen presudama Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde – to nije pitanje mišljenja, već pravno i historijski potvrđena činjenica. Ako već prenosimo takve izjave, moramo naglasiti da su u suprotnosti sa sudskim presudama, dati reakcije udruženja žrtava i pravnih stručnjaka”, kaže on.
Pojašnjava da je u novinarskim tekstovima potrebno objasniti da takve tvrdnje mogu imati i pravne posljedice po one koji ih iznose. Izmjenama Krivičnog zakona, koje je nametnuo bivši visoki predstavnik u BiH, negiranje genocida, kao i slavljenje ratnih zločinaca, kažnjivo je zatvorom.
“Nije stvar u tome da li ‘vjerujemo’ u genocid – to je pravno priznato i tu nema dileme. Treba dati glas žrtvama i preživjelima, jer oni su ti koji nose najteži teret ovih događaja. Treće, treba biti oprezan sa lažnom balansiranošću – ne možemo davati jednaku težinu nečijem poricanju genocida i dokazima koji ga potvrđuju, jer to nije fer i uvredljivo je za žrtve. I na kraju, važno je razotkrivati laži i dezinformacije, a ne samo ih prenositi”, govori on.
Najbolji način da mediji zaustave dezinformacije i širenje revizionizma, prema njegovim riječima, jeste da ne daju prostor lažima.
“Ako neko iznosi neistine, nije dovoljno samo to prenijeti – treba odmah objasniti zašto je to netačno, pozvati se na sudsku dokumentaciju i stručnjake. Osim toga, mediji bi trebali više raditi na edukaciji čitatelja; naravno, treba pisati o događajima iz prošlosti, ali se mora objasniti i zašto je revizionizam opasan i kako utiče na društvo danas”, rekao je Herić u razgovoru za Media.ba.
Smatra da usvajanje Rezolucije o Srebrenici u UN-u dodatno jača međunarodni konsenzus o genocidu, što može poslužiti kao dodatna referentna tačka za medije.
“Ona je važna jer još jednom potvrđuje međunarodni stav o genocidu. To nije samo simbolična stvar – pomaže u borbi protiv revizionizma i smanjuje prostor za manipulacije”, kaže Herić.
Preporuke za medije
Prošle godine, pred 29. godišnjicu genocida u Srebrenici, BIRN BiH i Mediacentar okupili su urednike i novinare iz BiH, s kojima su podijelili sudski utvrđene činjenice prilagođene različitim novinarskim formama, kako bi se zajedno borili protiv negiranja u javnom prostoru.
U svrhu etičnog i profesionalnog medijskog izvještavanja objavljen je set rečenica koje sadrže sudski utvrđene činjenice koje mediji mogu koristiti za izvještavanje o genocidu u Srebrenici. Sudski utvrđene činjenice pripremljene za tekstove o Srebrenici i podatke o presudama možete pronaći na ovim linkovima: činjenice i presude.
Preporučujemo da:
- U slučajevima negiranja i relatiziviranja genocida, mediji trebaju imati kritički uklon i uvijek navoditi sudski utvrđene činjenice.
- Urednici i urednice moraju izbjegavati senzacionalističke naslove kojima se negiraju ratni zločini i veličaju ratni zločinci.
- Redakcije bi trebalo da pronađu efikasne mehanizme moderiranja komentara na portalima i mrežama kako bi izbjegli širenje kampanja relativizacije ratnih zločina i vrijeđanje žrtava
Tekst autorice Lejle Memčić preuzet je sa portala Media.ba.
Piše: Lejla Memčić
Foto: Pixabay