I ove godine, 21. septembra, na Međunarodni dan mira, biće dodijeljena Mirovna nagrada “Goran Bubalo”. Fra Mirko Majdandžić rođen je prije 65 godina u Busovači. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a Teološki fakultet u Sarajevu. Fra Mirko Majdandžić je bosanski franjevac i župnik župe Brestovsko kod Kiseljaka. Jedan je od najvoljenijih fratara u Bosni i Hercegovini i čovjek koji je svojim porukama ljubavi, zajedništva i istinske dobrote ušao u srca brojnih stanovnika naše zemlje, ljudi svih vjera i nacija. Svoju misiju dobra fra Mirko Majdandžić širi već desetljećima u bilo kom mjestu u kojem službuje. Ističe da fratri u Bosni i Hercegovini žive na ideji širenja dobrote i da su kroz cijelu franjevačku povijest bili misionari dobrote. Ovo su samo neki od razloga zbog čega je prošle godine Fra Mirko dobio Mirovnu nagradu “Goran Bubalo”. Podsjećamo, javni poziv za nominacije je otvoren a mi smo razgovarali sa prošlogodišnjim dobitnikom ove nagrade za istinsko zalaganje i posvećenost miru, pravdi i jednakosti u Bosni i Hercegovini, fra Mirkom Majdandžićem.
- Koliko je Mirovna nagrada “Goran Bubalo” značajna za Vas?
Svako priznanje ili nagrada, ali i kada neko zapazi da ste aktivni na polju rada oko mira, mislim da to svakome znači puno. Puno ljudi kaže da mir nema alternative, ali mi to vrlo lako teoretski prihvatimo, izkreknemo rečenicu i nikome ništa. Treba pokušati nešto uraditi ovdje na našim prostorima gdje se mržnja zalegla previše, učahurila se. Bilo ko ko pokuša zrno mira donijeti na ove prostore je veliko. Veliko je i kada drugi ljudi to primjete i sa te strane mi je veoma važno, budem još sigurniji.Siguran sam ja i ovako da je raditi na pomirenju ispravno, pogotovo to moraju raditi ljudi iz vjerskih zajednica , to bi im trebao biti prioritet jer je to put do Boga i drugog puta nema.
- Vlada li u bosanskohercegovačkom društvu mir, u posljednje vrijeme svjedočimo sve češćem spominjanju rata, koje nikome ne prija?
Mislim da se niste precizno izrazili, ima ljudi kojima rat prija i zato se i priča o ratu. Rat je biznis . Pod broj jedan, ja se dobro sjećam ovog našeg rata nesretnog i vidio sam da kada god je neko pokušao meni kazati, kao Hrvatu, da se on bori za mene, za moj interes, za dobrobit mog naroda, ja sam znao da me je prodao. Samo nisam znao kome i pošto, jer rat je biznis i u ratu puno ljudi zarađuje. U ratu obični ljudi stradaju, jer se oni ništa ne pitaju i kad pogledate neke sudbine iz prošlog rata, stradali su obični ljudi u gradovima koji su u okruženju, stradali su civili koji apsolutno nemaju nikakve veze ni krivnje. Jednostavno, ti si se sad našao na jednom određenom području u krivo vrijeme i na krivom mjestu i ko ti je kriv što ti se događa loše. S te strane ima puno ljudi koji zarađuju ogromna bogatstva, ne samo novce. Prodaju ljude i s te strane i ovo vrijeme je sada opasno, nadam se da nekog ratnog sukoba neće biti ali da će biti sijanja mržnje koje je konstantno i koje ne prestaje. Problematično je što svaki dan čujemo neku zlobu, pogotovo kad neku zlobu izrekne neko ko je na vlasti. To je samo sijanje nove mržnje ili zalijevanje sjemena mržnje koje se već ukorijenilo.
- Kako gledate na političare koji bi nas trebali izvesti iz krize u kojoj se nalazimo, a po izjavama svjedočimo suprotnom?
Političare treba ocjenjivati i kritički se odnositi prema njima. Ali treba biti pošten i kazati da smo ih mi izabrali što znači da je početna greška na nama. Možda su se oni nama prodali ali postoje načini da se traži smjena ili da se traži neka promjena u društvu. Oni na ovaj način imaju najsigurniju budućnost. Dok god bude takva priča, dok god se bude pravila takva konstrukcija da je stanje toliko teško koristiće se širenje mržnje da bi mi pomislili da je to stvarno toliko teško i da je onaj drugi toliko opasan i toliko zloban. A to nije tačno i čini mi se da ja dobro vidim, da ljudi koje ja viđam u Kiseljaku, u Sarajevu se druže ali kada dođe vrijeme odluke na izborima onda povjerujem da još nije došlo vrijeme da radimo nešto više na zajedničkim dobrima, nego se moram boriti za svoga i za svoje dobro. To je pogrešno, ne može se odvojiti moje od zajedničkog.
- Za kraj nam recite, koja je vaša poruka narodu u Bosni i Hercegovini, kada je mir u pitanju ali i zbog čega su bitne naglade poput Mirovne nagrade “Goran Bubalo”?
Svaka nagrada je satisfakcija, lijepo je ako ništa drugo da znaš da ima ljudi koji razmišljaju slično tebi, kad ima ljudi koji gledaju kako ti radiš, pa kažu da je to dobro i pozitivno ocijene tvoje napore. To je lijepo iako svima nama je zadatak da se trudimo oko uspostave i očuvanja mira. Mir se ne treba, nego se mora širiti, to više nije pitanje “ja bih” ili “ja ne bih”. Ja to moram raditi ako hoću da budem korektan čovjek prema sebi, prema društvu i prema budućnosti, ali i prema potomcima koji dolaze. Kako ocijeniti ko radi na miru? Treba i slušati šta ljudi govore ali treba i pogledati šta ljudi rade. Ako nekad osjetiš u govoru nekog čovjeka koji predstavlja ili političku zajednicu ili vjersku zajednicu, da postoji govor mržnje i da postoji neprijateljski govor protiv drugoga i drugačijega, odmah bježi od njega. On može imati titulu kakvu god hoće, ti bježi od njega jer on sigurno nije dobar čovjek.
Intervju vodila: Maja Popović
Foto, video, vizual: Mirjana Ribić