Iako smo veoma često orijentisani na negativne priče u Bosni i Hercegovini, mnogo je i onih pozitivnih. Bitno je samo pronaći ih i pisati o njima. Jedna od njih je i mali porodični biznis Sabahete i njene ćerke Ljuljete, koje se bave izradom proizvoda od filcane vune. Sabaheta se bavi izradom rukotvorina preko 20 godina. Isprobala se u raznim tehnikama, od heklanja, šivenja, dekupaža, ali kada je naučila filcati apsolutno se zaljubila u tu tehniku i posljednjih 15 godina se bavi najviše tom tehnikom.
Ljuljeta nam je objasnila da njena mama koristi moderniju tehniku koja se zove “Nuno filcanje” i koristi isključivo prirodne materijale poput svile, lana i pamuka.
“Mora biti prirodni materijal koji se spaja sa merino vunom gdje vi možete postići tankoću, mekoću nekog proizvoda, recimo šala, haljine ili suknje a da istovremeno ima strukturu i čvrstoću. Do sada smo vrlo često bili na sajmovima, Art marketima i sada izlažemo od 14. do 23. jula ispred ARIA centra na jednom od sajmova koji se organizuje. Nakon toga se planiramo isključivo bazirati na online prodaju i plasiranje u trgovine. Razlog tome je što smo vidjeli da sajmovi koji se organizuju zadnjih godina nemaju vrijednost Art marketa, nego su postali neka vrsta svaštare. Jai h volim nazvati pijaca-sajam, zato što tu imate mješavinu od privrednih proizvoda do rukotvorina. To nije dobra kombinacija”, ističe Ljuljeta Koshi.
Priča nam da je mama Sabaheta veoma aktivna i svaki dan stvara proizvode ali Ljuljeta se trudi da krade to znanje i da uči tehniku filcanja vune. Zadnjih nekoliko godina aktivno rade zajedno i Sabaheta svoju ćerku uvodi u posao.
“Ja volim reći da je to njen biznis i da ona to radi a ja joj pomažem. Ona mene zove svojim menadžerom ili PR-om, tako da joj ja radim ove digitalne sadržaje. Uz nju sam i ja naučila filcati jer sam shvatila da nema boljeg učitelja od nje, bar u mom slučaju. Ona odlično zna prenijeti znanje , a pored toga svaki dan je gledam dok ona to radi. Samo filcanje kao filcanje nije toliko teško kada radite manje elemente, međutim kada vi radite velike površine kao što je šal ili suknja onda i jeste. Jedan manji šal je dva metra sa 80 centimetara širine i on se pravi pet do šest sati. Čak period dok složite šal, jer to ide pramen po pramen, traje nekoliko sati”, objašnjava Ljuljeta.
Ova tehnika je odlična za osobe sa poteškoćama u razvoju , starije osobe, djecu. Takozvani “mokri filc” je odličan za mehaničke pokrete, radi se sa rukama, osjetila su u upotrebi. Treba mnogo strpljenja kako bi se naučila ova tehnika, pa se tako i Ljuljeta prisjeća svojih početaka.
“Prvi put kada sam napravila torbicu sa mamom, ja sam mislila da radim apsolutno isto što i ona, međutim moja torbica je ispala tvrda kao opanak. Ja nisam znala koliko trebam da pritisnem tu vunu, koliko ja brzo trebam to da radim, sve to utiče na finalni proizvod. Vremenom sam stekla i rutinu i vještinu ali ja volim reći da sam šegrt u odnosu na moju mamu, a ona je zaista stručnjak”, našalila se Ljuljeta.
Mnogo je proizvoda koje možemo naći u ponudi a neki od njih su šalovi koji su rađeni na podlozi od svile, okovratnici, trouglasti šalovi, ogrlice, narukvice, broševe. Zanimljivo je da u ponudi imaju sapune koji su obloženi merino vunom i koji su odlični za blagi piling tijela kao i blaznice za čišćenje lica koje su takođe urađene od merino vune. Za kraj Ljuljeta je naglasila da su i svila i vuna prirodni izolatori, termoregulatori i pogodni su za korištenje i nošenje u sva četiri godišnja doba. Kako ističe, vuna nije isključivo vezana za zimski period
