Generacijama je tih pet riječi iz emisije Mistera Rodžersa predstavljalo ljubaznost, povezanost i osjećaj pripadnosti. Pozivale su nas u svijet u kojem ljudi brinu jedni o drugima, slušaju bez osuđivanja i ophode se jedni prema drugima sa dostojanstvom i poštovanjem.
Jednostavne riječi. Moćna ideja.
Danas, u svijetu koji oblikuju vještačka inteligencija, hibridni rad, društvene podjele i epidemija usamljenosti, te riječi možda predstavljaju i jednu od najvažnijih lekcija o liderstvu našeg vremena. Šta ako budućnost liderstva nije u tome da budete najpametnija osoba u prostoriji? Šta ako je u tome da budete najbolji komšija?
Negdje usput, mnoge organizacije su pomiješale liderstvo sa autoritetom. Nagrađivali smo takmičenje umjesto saradnje, hijerarhiju umjesto humanosti i efikasnost umjesto empatije. Ljubaznost je počela da se posmatra kao meka vještina, a ne kao poslovna vještina.
Ipak, dokazi sve više ukazuju na suprotno. Ljudi ostaju tamo gdje se osjećaju primijećeno i uvaženo. Ljudi postižu najbolje rezultate tamo gdje se osjećaju cijenjeno. Ljudi inoviraju tamo gdje se osjećaju sigurno. Ljudi napreduju tamo gdje osjećaju da pripadaju. To nisu samo poželjne dodatne vrijednosti. To su konkurentske prednosti. Lideri koji danas stvaraju najjače organizacione kulture ne upravljaju samo ljudima — oni grade zajednice.
Humanost i rezultati nisu suprotstavljeni
Dobar komšija primijeti kada se neko muči. Dobar komšija sluša prije nego što govori. Dobar komšija stvara prostor za druge. Dobar komšija je prisutan kada je potreban. Dobar komšija brine o drugima. To ne znači snižavanje standarda niti izbjegavanje odgovornosti. Zapravo, upravo suprotno. Najbolji lideri stvaraju okruženja u kojima se ljudi osjećaju dovoljno podržano da daju svoj maksimum, ali i dovoljno izazvano da se razvijaju i napreduju.
Moj prijatelj Džejms Ri istražuje ovu ideju na veoma lijep način u svojoj knjizi Crveni helikopter (Red Helicopter). Kroz svoje iskustvo u transformaciji maloprodajnog lanca koji se suočavao sa ozbiljnim problemima, on pokazuje da humanost i poslovni rezultati nisu suprotstavljeni prioriteti. Naprotiv, oni su međusobno povezani.
Prečesto se u poslovnom svijetu stvara utisak da moramo birati između ljudi i profita. Džejms tvrdi da najuspješnije organizacije razumiju nešto sasvim drugačije: kada ulažete u ljude, povjerenje, dostojanstvo i odnose među njima, rezultati dolaze kao prirodna posljedica.
Ljubaznost nije odsustvo rezultata. Ljubaznost je često upravo ono što omogućava da se rezultati ostvare.
Ovo je posebno važno danas, dok tehnologija nastavlja da mijenja radno okruženje. Vještačka inteligencija može povećati produktivnost. Automatizacija može unaprijediti efikasnost. Podaci mogu pomoći u donošenju boljih odluka.
Algoritam ne može da zamijeni potrebu za povezanošću
Ali nijedna od tih stvari ne može da zamijeni ljudsku potrebu za povezanošću. Nijedan algoritam ne može učiniti da se neko osjeća viđenim i uvaženim. Nijedna kontrolna tabla sa podacima ne može stvoriti osjećaj pripadnosti. Nijedna tehnologija ne može zamijeniti povjerenje. Kako posao postaje sve digitalniji, naša ljudskost postaje sve vrednija. Zato ljubaznost više nije samo meka vještina – ona je liderska vještina.
Lideri koji će obilježiti narednu deceniju neće biti oni koji samo usvoje najnoviju tehnologiju. To će biti oni koji stvaraju organizacione kulture u kojima ljudi žele da ostanu, doprinesu i napreduju. Oni će razumjeti da se poslovanje, u svojoj suštini, svodi na ljude.
A ljudi traže nešto što su mnoga radna mjesta zaboravila da pruže: osjećaj zajedništva. Mjesto gdje se osjećaju dobrodošlo. Mjesto gdje se osjećaju poštovano. Mjesto gdje znaju da su važni.
Možda Mister Rodžers nije podučavao samo djecu. Možda je podučavao buduće lidere. Jer možda pitanje koje bi trebalo da postavljamo nije: Kako da izvučem više od ljudi? Možda je pravo pitanje: Kako da postanem bolji komšija?
Kada lideri stvaraju radna okruženja koja podsjećaju na zajednice, ljudi ne ostaju samo zato što moraju — oni napreduju i ostvaruju svoj puni potencijal. A kada dovoljno ljudi napreduje, ne mijenjamo samo jedno radno mjesto — mijenjamo čitavu jednačinu.
ba.ekapija.com