Kada se govori o počecima programiranja, većina zamišlja laboratorije, mašine i naučnike iz dvadesetog vijeka. Ipak, priča počinje mnogo ranije, uz jedno neočekivano ime koje često iznenadi i studente tehničkih fakulteta.
Još u devetnaestom vijeku, žena po imenu Ada Lovelace napisala je prvi algoritam namijenjen mašini, zbog čega je danas mnogi smatraju prvim programerom u historiji.
Kći pjesnika, pionirka nauke
Ada Lovelace rođena je 1815. godine kao kći slavnog pjesnika Lorda Byrona. Iako bi se očekivalo da će krenuti književnim putem, njena majka ju je usmjerila prema matematici i nauci, vjerujući da će je to udaljiti od očevog temperamenta.
Već kao mlada djevojka pokazivala je izuzetnu radoznalost i sklonost ka analitičkom razmišljanju. Njena fascinacija mehanikom i brojevima dovela ju je do susreta sa Charlesom Babbageom, tvorcem ideje o analitičkoj mašini, preteči današnjih računara.
Algoritam prije računara
Iako Babbage nikada nije završio svoju mašinu, Ada je razumjela njen potencijal bolje od mnogih savremenika. Prevela je jedan naučni rad o toj mašini i dodala vlastite opsežne bilješke.
U tim bilješkama pojavljuje se ono što danas nazivamo prvim algoritmom. To je bio skup instrukcija namijenjen mašini za izračunavanje Bernoullijevih brojeva. Time je Ada napravila iskorak iz puke teorije u praktičnu primjenu ideje računanja.
Više od matematike
Ada Lovelace nije gledala na mašinu samo kao na alat za računanje. Ona je intuitivno shvatila da bi takvi uređaji mogli obrađivati i druge vrste podataka, ne samo brojeve.
Zamislila je mogućnost da mašina jednog dana stvara muziku ili umjetnost, što je za to vrijeme bila revolucionarna ideja. Upravo zato je često nazivaju vizionarkom u oblasti računarske nauke, jer je vidjela daleko više od svojih savremenika.
- Ada je svoje radove objavljivala pod inicijalima kako bi sakrila identitet
- Termin “programiranje” tada nije ni postojao
- Programski jezik ADA nazvan je u njenu čast
Danas se Ada Lovelace spominje na univerzitetima širom svijeta, posebno na studijima informatike i elektrotehnike. Njena priča pokazuje kako je rano računarstvo nastajalo iz mašte, a ne samo iz tehnologije.
Studentima može biti posebno zanimljivo to što njen rad nije nastao u laboratoriji, nego kroz pisanje, razmišljanje i analizu. To podsjeća da su ideje često jednako važne kao i alati.
U svijetu koji se brzo razvija, njeno ime ostaje simbol za spoj kreativnosti i nauke, kao i dokaz da historija tehnologije krije iznenađenja na neočekivanim mjestima.
Izvor: studomat.ba