Dok čekam da porazgovaram sa Lamijom, mušterije u radnji u Ulici Safeta Hadžića 76 se stalno smjenjuju…
Izvolite, završeno je, molim vas drugi put nemojte da sat neko drugi otvara osim časovničara, sutra će biti gotovo, hvala vam, prijatno – strpljivo i ljubazno razgovara sa svojim klijentima i ispraća ih zadovoljne pošto su dobili dobru uslugu. I tako iz dana u dan.
Prvi utisak mi je poslovnost, preciznost i pedantnost ove mlade žene. Lamija Saračević je vlasnica urarske radnje Omega, i jedina žena u Sarajevu koja se bavi časovničarskim zanatom!
Rođena je u Jajcu, a 1996. dolazi u Sarajevo, gdje je završila Srednju metalsku školu, smjer časovničar. Paralelno sa školovanjem stiče praksu uz oca, u radnji u kojoj danas samostalno profesionalno radi.
„I otac i dedo su mi bili časovničari. Dedo je otvorio časovničarsku radnju u Jajcu još 1947. godine“, počinje svoju priču Lamija.
Popravlja automatske, mehaničke i kvarcne satove.
„KVARCNIH SATOVA IMA JAKO LIJEPIH I VRIJEDNIH. U MEHANIČKIM SATOVIMA IMATE MEHANIZAM KOJI SE RASTAVLJA, MIJENJAJU SE DIJELOVI, KOJIH IMA PAR STOTINA. KVARCNI SAT JE SAT NA BATERIJE, KOJI ISTO IMA ZUBČANIKE, ALI SE ONI SA JAPANSKIM MEHANIZMIMA U 99% SLUČAJEVA NE POPRAVLJAJU NEGO SE MIJENJAJU. ŠVICARSKI MEHANIZMI ETE SE MOGU POPRAVITI ZATO ŠTO SU IPAK KVALITETNE I SKUPE MAŠINE“.
„Tokom rata, porodično odlazimo u Norvešku, gdje je otac tri godine radio u Rolexovom servisu. Ja sam ponovo 2013. godine otišla u Oslo, ovaj put na tri sedmice, na trening u Rolexov servis. Nisam ni razmišljala da tamo ostanem. U Bosni i Hercegovini se skoro od svakog zanata može živjeti.
Nadam se samo da će ljudi više cijeniti zanatlije i zanatska zanimanja. Ja radim sama. Možda bih i imala potrebu da još nekoga zaposlim, ali nije to baš tako jednostavno. Nema više smjera časovničara koji sam ja završila. A, dok sam išla u školu, bila sam jedina na smjeru časovničar-urar. Ne mogu u radnju uzeti nekoga ko ništa ne zna o satovima, a nije lako ni šegrta uzeti. Morate ga dobro poznavati“. kaže Lamija.