Kreativnost nije slučajni dar darovan sretnim pojedincima. To je vještina koja se vježba i razvija kao i svaka druga. I Einstein je rekao: ja nisam pametniji od drugih, ja samo više razmišljam!
Kao i vožnja biciklom, pisanje… kreativnost se može učiti i razvijati. Važno je razumjeti da je potrebno uložiti vrijeme, ustrajnost i interes. Ali ono što nas sputava je nedostatak strpljenja i energije za ulaganje napora i vremena u razvijanje još jedne vještine.
Moć navike
Svaka vještina je radnja koja nam je u početku nepoznata i zahtijeva svjestan napor, te nam kroz često ponavljanje postaje sve više automatiziranom navikom. Naš mozak je razvijen tako da sve što se ponavlja nastoji automatizirati, kako bi se mogao preusmjeriti na učenje novoga. Sve što ponavljamo, bilo da su to željene vještine, ili manje poželjne navike, stvara neuronske veze u našem mozgu koje olakšavaju da svaki sljedeći put bude sve lakše i više automatizirano činiti to isto.
Kako bi razvili kreativnost, moramo uložiti svjestan trud da naviknemo svoj mozak na nešto teži i složeniji način funkcionisanja – razmišljanje izvan okvira, izvan automatizama, stvaranje novih i nepoznatih misli, često kroz povezivanje dotad nepovezanih ideja i informacija.
Ovo zvuči pomalo poput paradoksa, jer nastojimo stvoriti automatiziranu naviku da izbjegnemo automatizirane navike u razmišljanju. To možda nikad nije moguće ostvariti u potpunosti. Možda je bolje to opisati kao stvaranje navike na obraćanje svjesne pažnje na svoje misli i njihovo usmjeravanje u neočekivanim smjerovima, povezivanje informacija koje ne bi povezali rutinski. Ta sposobnost nikad neće postati potpuno rutinska – za stvaranje novoga potrebna je određena doza svjesnosti i aktivnog sudjelovanja u procesu – no možemo uvježbati svoj um da to čini mnogo lakše, brže i efikasnije.
Znanje i interes
Poput inteligencije, razvoj kreativnog razmišljanja često će biti najefikasniji u užem broju područja u koja i inače ulažemo vrijeme i interes, no jednom uvježban način razmišljanja davat će rezultate i u drugim područjima, premda možda nešto manje često i efikasno.
Poznati kreativni ljudi – Einstein, Tesla, brojni umjetnici – u pravilu su imali jedno ili vrlo mali broj područja u kojima su bili najkreativniji – područja koja su ih najviše privlačila, zanimala, emocionalno angažirala, o kojima su uživali razmišljati i u koja su uživali ulagati svoje vrijeme. No isto tako to im je olakšavalo i da u brojnim područjima izvan svojih osnovnih interesa razmišljaju izvan okvira i budu kreativniji nego prosječni pojedinac čije su navike razmišljanja rutinizirane.
Osim navika usmjeravanja misli, za istinsku kreativnost potrebno je i znanje, poznavanje detalja o području u kojem želimo biti kreativni. Jedna jednostavna i odlična definicija glasi: nova ideja je povezivanje starih informacija na nov način. Da bismo mogli povezati informacije, moramo ih prvo imati – dakle, moramo imati znanja o području u kojem želimo biti kreativni.
Za kreativnost je danas, štoviše, potrebno mnogo znanja, s obzirom na današnju brzinu stvaranja ideja i informacija i količinu već postojećih. Da bismo skupili to znanje, potrebno je vrijeme, motivacija i zanimanje. Najkreativniji ćemo biti u područjima o kojima često razmišljamo, kojima se uživamo baviti, u kojima nam skupljanje znanja nije obaveza, nego užitak.
Za razvoj svake vještine, presudna je motivacija, interes i uživanje u samom procesu. Zbog toga je ključni element uspjeha pronaći načine na koji vježbanje kreativnosti možete učiniti ugodnim i zabavnim samo po sebi.
Spremnost na grešku
Upravo spremnost da ne razmišljamo uvijek logično i ispravno, iznimno je važna za razvoj kreativnosti. Kreativnost zahtijeva da budemo spremni na mnoge greške prije nego što postignemo uspjeh, na istraživanje pravaca koji će se često pokazati “uzaludni”, na stvaranje brojnih ideja od kojih će samo mali broj biti upotrebljiv.
Odbacivanje ideja još je jedna posljedica potrebe da budemo savršeni i “najbolji”. Većina ljudi će automatski odbaciti sve ideje koje ne djeluju baš impresivno, gotovo i prije nego što stvarno malo razmisle o njima. Kad sebi dopustimo prihvatiti ideju koja nije baš najblistavija i malo razmislimo o tome kako možemo ukloniti njezine nedostatke, često se takva ideja može pokazati kao putokaz prema boljem rješenju.
Drugi je uzrok odbacivanja ideja nepovjerenje u svoje mogućnosti i sposobnosti. Ljudi u pravilu imaju kvalitetne ideje s vremena na vrijeme, koje imaju puno potencijala. No, većina ljudi ne slijedi te ideje zbog strahova, nepovjerenja u sebe ili nedostatka motivacije za učenje i rad koje bi ostvarenje ideje zahtijevalo.
Utjecaj okoline
Kreativnost se, premda nenamjerno, sistemski obeshrabruje kod većine djece. Mnogi roditelji imaju potrebu stalno ispravljati djecu, vođeni često navikom, željom da im što prije usade što više znanja, ali ponekad i svojim dječjim, uvjetovanim strahovima da dijete ne bi previše izlazilo izvan okvira i tako privuklo negativnu pažnju okoline. Također se i ovdje može pokazati nezrela potreba da dijete bude savršeno i bolje od drugih, kako bi se kroz to i roditelj mogao osjećati vredniji i sposobniji.
Unutarnja svjesnost
Za kreativnost je, osim svjesne pažnje, potrebna i svjesnost o vlastitim unutarnjim procesima, kako biste ih mogli percipirati i prevesti u riječi što je moguće bolje. Kreativnost nije racionalni proces. Racionalno ga pokrećete, dajući svom umu važne informacije i namjeru stvaranja nove ideje, međutim to je rijetko dovoljno. Značajne ideje najčešće se javljaju u obliku iznenadnih uvida, poznatih „aha-efekata“ kojima međutim prethodi određeni period podsvjesne obrade informacija.
Što ste svjesniji svojih emocija i sposobniji da ih osjetite, to će vam biti lakše prepoznati i izraziti sadržaje koji dolaze iz podsvijesti, ponekad vrlo suptilne i kratkotrajne, što je jedan od temelja kreativnosti. Za svijest o svojim osjećajima mnogim ljudima je također potrebna vježba. Ako smo – a najčešće jesmo – većinu života proveli kontrolirajući i potiskujući emocije, naša sposobnost njihovog osjećanja može biti „zakržljala“.
Dajte si vremena! Mnogi ljudi vrlo brzo odustaju nakon što ih njihove prve dvije-tri ideje ne zadovolje. Kroz iskustvo sam otkrila da je meni obično potrebno dva do tri dana intenzivnog razmišljanja o problemu kako bi moja podsvijest počela aktivno raditi na njemu i generirati kvalitetne ideje.
Počnite! Kreativnost dolazi samo kroz akciju, nikad čekanje da se nešto dogodi i ideja vam dođe „na pladnju“. To se gotovo nikad neće dogoditi. Ponekad jednostavno sjesti pred papir i pokrenuti tok misli može rezutirati iznenađujućim rezultatima. Zanimljiva je činjenica da vremenski rok (koji se približava isteku) kod mnogih ljudi potiče brzinu i kvalitetu stvaranja ideja. Kao da podsvijesti pošaljemo poruku „Sad je ovo stvarno važno!“ i ona surađuje. S druge strane, poneke ljude vremenski pritisak može opteretiti stresom koji će smanjiti učinak.
Ukratko, osnovica kreativnog razmišljanja je izlaženje izvan naših uobičajenih misaonih tokova i istraživanje neuobičajenih asocijacija i ideja.
Autorica: Kosjenka Muk
-akos.ba