Filozofirajmo danas! Jirgen Habemas

Dan četvrti nastavljamo sa Jirgenom Habermasom.

Transkript zapisa:

Filozofirajmo danas! Jirgen Habermas

Jirgen Hamermas je nauticajniji njemački filozof druge polovine 20. vijeka. Rođen 1929. godine Habermas je visoko uticajan socijalni i politički mislilac. Pripada drugoj generaciji Frankfurtske škole, poslije prvih osnivača Horkhajmera, Adorna i Markuzea.

Njegov rad snažno je uticao na mnoge discipline, uključujući komunikacijske studije, kulturne studije, moralnu teoriju, pravo, lingvistiku, književnu teoriju, filozofiju, političke nauke, vjerske studije, teologiju, sociologiju i demokratsku teoriju:

Strukturalna transformacija javne sfere

U navedenom djelu Habermas je pokazao kako moderni evropski saloni, kafići i književne skupine sadrže sredstva za demokratizaciju javne sfere. Ne samo jezik nego i nauke kako se čini ne mogu da nađu nove izraze za kategorije javnog, privatnog, javne sfere i političkog mišljenja, govori Habermas. Nekada se javno pokazuje samo kao sektor javnog mišljenja za koje se utvrdji da je suprotno od vlasti.

U uvodnom predavanju na Sveučilištu u Frankfurtu, 1965, “Znanje i ljudska interesi”, a u knjizi istog naslova objavljenog tri godine kasnije, Habermas je postavio temelje normativne verzije kritične socijalne teorije.

Zaokret radi 1981. godine u Teoriji komunikativne akcije gdje tvrdi da ljudska interakcija u suštini nije strateška, već saopštiva ukoliko ostaje na tome da je podržava uzajamno razumijevanje više od postizanja sopstvenih interesa pojedinaca. Ovo opet podrazumijeva ne racionalnu prisilu. Svi učenici jedne interakcije će za cilj imati međusobno razumijevanje što će akterima predstavljati i glavnu motivaciju za „Idealnu komunikacijsku zajednicu“, Habermasov vodič do nenasilne sile boljeg argumenta.

Pitanja kojima se Habermas bavi u posljednjim decenijama jesu egzistencijalistička, te se pri tome osvrće na religiju, racionalnost, postsekularne konstelacije, kozmopolitsko i etičko, na prosvjetiteljske i tradicionalne poglede na svijet.

2001. godine piše Budućnost ljudske prirode, Vjeru i znanje, a 2002. Religiju i racionalnost: Eseji o razlogu, bogu i Modernizmu pa se uključuje u niz mislilaca koji su preokupirani temama nade naspram nade, kao što su Kjerkegor i Sartr; Mec i Moltman; kao i Benjamin.

Proizvodnja: Author anagalicblog, decembar 2017

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.