Gledam dugi red u opštini pred nekoliko šaltera. Smjenjuju se udubljeni pogledi, naborana lica i sjede kose. Kao da se sav jad i bijeda ove države skupila baš u tu salu. Posebno sam osjetljiva na takve slike.
Bože, koliko im je prijatelja još u zemlji, a mi ovdje brigu brinemo o zastavi i dvorskoj budali Dodiku.
Gledam, te hrapave ruke drže papire za jednokratnu pomoć, za 4,5 marke svakog mjeseca u kome su čekali smrt.
Velikodušni članovi Vlade FBiH jednokratnom pomoći kupuju socijalni mir, pokazuju vrijednost ljudima u koje su se nekada zaklinjali. Dostojanstvo su im pokazali, siromašnima napravili, klince im istjerali, a za svoje radna mjesta otvorili.
4,5 marke je cijena straha, metka, rane, granate, drhtanja nakon što shvatiš da si nekoga ubio ili bi ti bio ubijen. 4,5 marke vrijednost je mjesec dana provedenog u opsadnom Sarajevu, enklavi Srebrenice, Sapni i Teočaku, prvim opštinama do Drine.
Za hljeb, litru mlijeka i narezak ste ginuli, ubijali i drhtali. Živote su vam uzimali za 4,5 marke. I dok im pričate o nacionalnim interesima, a vlast dijelite od Banja Luke do Sarajeva, bratski, njima umjesto zlatnih kašika dajete korice ostalog hljeba.
Vaš pas jede skuplji ručak od naših očeva. Poručili ste nam tako.
Minhensku brigadu na prvo mjesto slavili, profitere i ratne švercere skupštinskim klupama nagradili. Vaše bošnjaštvo je od Begove džamije do Trga Alije Izetbegovića i tu vam se ukrštaju putevi i sa onima iz Banja Luke i Mostara.
Ova zemlja ne pamti za svoga postojanja gora stvorenja, veće ljudske nakaze od vas članovi predsjedništva, ministri, parlamentarci i ostala šalabajzerska braćo i sestre.
Nema neprijatelja ni u Mostaru, ni u Zvorniku, niti u Foči. Vi ste neprijatelji i moralna sirotinja ove lijepe države…
Piše: Anisa Mahmutović