Davne 1989. godine Konvencijom o pravima djeteta dobili smo obećanje da sva djeca imaju jednaka prava, pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, prehranu, smještaj, uvažavanje, poštovanje, zaštitu od nasilja, pravo na igru… i još mnogo toga.
Trenutno u našoj državi boravi veliki broj izbjeglica, među kojima su i djeca, gdje jasno vidimo da su im navedena prava ugrožena, među kojima je i jedno veoma važno za njihov budući razvoj a to je pravo na obrazovanje. Uvidjevši ozbiljnost situacije tim studentica iz mjeseca u mjesec radi edukativno-kreativne radionice s određenom grupom djece i tako pruža neformalno obrazovanje. Svojim volonterskim angažmanom pomažu djeci da uče o raznim stvarima, razvijaju svoju kreativnost i maštu te poboljšavaju znanje engleskog jezika. Studentice Univerziteta u Sarajevu rado su podijelile svoje volontersko iskustvo kada je u pitanju rad s djecom izbjeglicama.
Nejra Džananović – studentica Odsjeka za pedagogiju
U projektu „Radionice za djecu izbjeglice – My friend“ sam od samog početka. Motiv koji me vodi kroz cijeli proces volontiranja na radionicama jeste činjenica da su djeci izbjeglicama uskraćene osnovna ljudska i dječija prava donesena ,,Općom deklaracijom o ljudskim pravima” i ,,Konvencijom o pravima djeteta”. Kao aktivna građanka bosanskohercegovačkog društva imam dužnost, ali prije svega i želju, pružiti ugodan boravak djeci koja su iz različitih razloga primorana napustiti svoju domovinu. Nemogućnost formalnog obrazovanja nastojimo nadomjestiti kreativno-edukativnim radionicama i tako se pobrinuti za kognitivni i afektivni razvoj djece. Ono što su mene ova djeca podučila jeste da je za sreću dovoljan jedan zagrljaj i da nije bogat onaj koji puno ima već onaj koji puno daje.
Amra Softić – studentica Fakulteta zdravstvenih studija
Rad s djecom izbjeglicama je jedno predivno iskustvo i avantura u kojoj obje strane dobivaju nešto veliko. Mi (volonteri) upoznajemo sebe kroz rad s djecom i razvijamo ljubav prema djeci, stičemo komunikacijske i organizacijske vještine, dok djeca kroz radionice koje im pripreme volonteri nauče mnogo stvari, uče jezik i otkrivaju svoje talente. Mislim da na neki način iskorištavam svoje vrijeme na nešto što je jako korisno i za mene lično, ali i za djecu. Kroz radionice djeci želimo staviti osmijeh na lice, želimo da ih udaljimo od sjećanja i svakodnevnice koju su imali prije, da im pružamo jedan vid neformalnog obrazovanja jer nemaju pravo na formalno obrazovanje. Volontiranje zajedno sa ostalim volonterima (studentima) je posebno, upoznala sam nove ljude s istim ciljem i sličnim vrijednostima. Zajedno možemo djeci vratiti osmijeh na lice kroz male stvari koje radimo s mnogo ljubavi.
Dalila Kahrić – studentica Filozofskog fakulteta, Odsjek historija
Radionice za djecu izbjeglice, vidjela sam kao humani poziv, nešto kroz šta bih mogla usmjeriti svoje ambicije. Radionice mi se mnogo sviđaju, djeca su ta koja daju poseban dojam i koja pružaju onu čistu, nevinu, prelijepu ljubav. Volonterke koje su dio tima, također, požrtvovane dolaskom i pružanjem podrške djeci kao i jedna prema drugoj. U svakom slučaju, drago mi je da sam dio tog malog svijeta, i nadam se još boljem!
Hafsa Rustempašić – studentica Historije umjetnosti i Arapskog jezika i književnosti
Rad s djecom izbjeglicama mi je pomogao da shvatim da složnost i odlučnost malog broja ljudi može učiniti mnogo. Našim davanjem nekoliko sati sedmično, dobijamo nešto puno vrijednije – iskrene dječije osmijehe.
Naida Krajina – studentica Medicinskog fakulteta
Od svih volonterskih aktivnosti, radionice sa djecom izbjeglicama za mene predstavljaju posebno zadovoljstvo i izazov, te izuzetno human poziv, s obzirom na to da su skupina kojoj je potrebna pažnja i svaki vid pomoći po pitanju edukacije. Oni su iz aktivnosti u aktivnost pokazivali interes za sve sto radimo, a osmijesi koji su preplavili radionice budili su želju u nama volonterkama da iznova dolazimo. Radionice su pokazale da ni jezik nije prepreka za usvajanje novih znanja i vještina, a naročito za razvoj povjerenja i prijateljstva! Izuzetno iskustvo i prelijep osjecaj!
Berina Selimović – studentica Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
Aktivno volontiram u udruženjima koja rade s djecom i upravo se tako probudila moja ljubav za rad s njima, naročito onima kojima je radost, veselje i neki vid kreativne terapije potreban. U posljednjih mjesec dana priključila sam se radionicama s djecom izbjeglicama u House Of All. Tih par sati provedenih sa djecom i ljudima koje povezuju ista energija i ljubav velika su mi životna lekcija. Kroz radionice i ja mogu usavršiti svoju kreativnost, približiti se djeci i njihovom načinu razmišljanja i djelovanja, proširiti domen ljubavi i na druge dobre ljude kojih ima u ovom gradu. Moja odluka da budem dio svega ovoga je definitivno bila poklon meni i ljudima koji me okružuju jer znam da, iako i nije bas lak posao raditi s ljudima na margini našeg društva, ljubav i toplina koju oni pruže ne mogu se mjeriti.
Ena Dlouhi – studentica Pravnog fakulteta
Prije nekoliko mjeseci sam počela volontirati u House of All u projektu „Radionica s djecom izbjeglicama – My friend“. Rad s ovom skupinom djece se pokazao veoma korisnim, kako za djecu, tako i za nas volontere. Kroz igru i zabavu djeca najbolje uče, a mi se trudimo da doprinesemo tome na što bolji način i da djeca kroz takav vid radionica steknu znanje, nove vještine i prijatelje. Kroz rad djecu potičemo i na humane navike, da rade timski, te ako je nekome u grupi potrebna pomoć pri radu da je i sami pruže i da budu jedni drugima potpora. Takav način učenja i rada je obogatio i nas volontere, postali smo više empatični i stekli divna iskustva i prijatelje.
Piše: Ilhana Ćatić