Šta znači biti (ne)normalan u današnjem vaktu??

”Čovjek se uči dok je živ.” Tako rekoše, a ja mogu samo to da potvrdim. Zamisli bolan da sam ja 59 godina života vjerovao kako sam ”normalan”, a onda shvatih da uopšte nisam normalan. Ali valja reći da je jako teško utvrditi ili naći nešto što je ”normalno” za ”vjeka i vjekova”. Jer ta riječ ili smisao te riječi se mijenja poput kameleona. Sve zavisi od vremena i mjesta. Ono što je nekada bilo normalno, sada nije. Nekada su se ljudi i ljudskost cijenili po poštenju, časti, iskrenosti, a danas se cijene u eurima ili dolarima. Ono čime su se ljudi nekada ponosili danas je ti sramota. Sramota je biti pošten, iskren. Mijenjaju se (ne)ljudi i vremena, a ja… poput one zecovljanske ljute zemlje. Uvijek isti. Možeš sa mnom raditi što hoćeš, ali sam opet isti. Zato i nisam ”normalan” i sva sreća što i nisam ali i sto nisam sam ”nenormalan”. Ima nas još ne izumiremo tako lako niti se povijamo kao slamka na vjetru. A… ne mogu ja bola, vala i neću da budem ”normalan” u današnjem vaktu.

Ne mogu i neću da drugi ”misle” za mene. Da me uče sta je bolje za mene. Da mi kažu ko sam, šta sam. Ko mi je rahmetli babo ili pokojni otac. Neću da lažem sebe, a za druge me nije ni briga. Ne mogu, a vala i neću da mrzim. Nemam bolan vremena, a ni razloga. Ja ne mogu da mrzim Bošnjake, Srbe ili Hrvate, a ni balije, vlahe i šokce. Ne mrzim ni one što vole muške ili ženske ili obadvoje ili više od svake ”vrste”. To je njihov izbor dok se god ne ogriješe o Božije ili ovozemaljske zakone. A kad to učine… nemam ja pravo da ih sudim ili osuđivam jer… Ko sam to ja ? Bezgriješnik? Nisam vala baš kao što takvi i ne postoje osim dragog Boga, ali… eto, i to je sada pitanje. Je li Bog bezgriješan? Što je stvorio ”pedere i lezbejke”?

Ono što me čudi da u tako maloj zemlji poput BiH ima tri Boga I toliko (ne)vjernika, a mržnjom se većina hrani. Mržnjom, lažima, nasiljem, dvoličnošću. Baš sve ono što “svaka” vjera i ”svi” Bogovi smatraju grijehom. A… možda su mnogi od tih (ne)vjernika ipak samo dvolične osobe koji žive različite živote baš kao i naša BiH koja je Republika sa svim zakonima civilnog društva, a u njoj se istovremeno ”slobodno” živi po vjerskim zakonima koje odobrava vlast. Ista ona vlast koja je donijela sve te odluke, a onda ih i krši. Doduše… i nema tu neke vlasti. Današnja vlast ili njihpvi prethodnici iz istih stranaka ukinuli su homoseksualnost iz krivičnog zakona SFRJ, a sada pozivaju narod na linč i nasilje prema onim koji nisu, ne misle i ne rade kao ”MI” (ne)normalni. Opet dvoličnost. Kome to smetaju ”pederi”? (Ne)vjernicima koji slede vjerske vođe. Iste one vođe koje su seksualno iskorištavale djecu, kako mušku, tako i žensku. Slijede oni koji su više grijeha načinili nego bilo ko drugi. Ili onima koji slijede svoje pradjedove osmanlije?

Valja napomenuti da SDA koja slijedi osmanski način života, te želi zabraniti ono što je u doba njihovih idola bilo gotovo normalno. Ali… i ovdje moramo da znamo razliku između Islama i religije i osmanlija koji (ni)su slijedili tu religiju. Konzervativne vjerske vođe su upozoravale paše, vezire i begove kako ”vanprirodni blud”, misleći na iskorištavanje djece, istog pola je grijeh. No niko se na to nije obazirao. Osmanlije su imali muške i ženske hareme. U muškim haremima su bili dječaci ili bolje reći golobrada djeca koje su oblačili u žensku garderobu, gledali ih kako plešu, a kasnije orgijali sa tom djecom. U haremima su živjeli dječaci muslimani koji su dovođeni iz cijelog carstva. Zvali su se teleci ( adžuvani ili đojleni) i o njima su mnoge imućne osmanlije i pjesme pisali. Na visokoj cijeni kod osmanlija su bili i golobradi dječaci nemuslimani koji su dovođeni radi zabave imućnih osmanlija. Ta djeca su nazivana kočecima i bili su na cijeni ali samo dok ne počnu bradu dobivati. Homoseksualnost je dekriminilizirana u epoti Tanzimata 1858. Prije carstva u Europi su to učinili Belgija, Luxemburg, Andora, Francuska i neki kantoni u Švicarskoj. Osim toga……

Koliko je ratova bilo, a koliko od tih ratova su započeli homoseksualci? Koliko u svijetu je osuđeno pedofila i koliki udio je homoseksualaca medju njima? Koliko je ”pedera” koji se bave kriminalom? Koliko je pedera ubica, zločinaca? Ali je zato 90 % homoseksualaca visoko obrazovanih na svim mjestima i funkcijama širom svijeta. Od koga zlo dolazi? Od onih ”nenormalnih” ili onih ”normalnih”. Parada ponosa nije nikakvo slavlje nego borba. Demokratska borba za prava svakog čovjeka da živi slobodno. A baš to je ono što u BiH vlast ne želi. Ne želi da narod ima slobodu. Ne želi da se različitosti cijene kao cjelina, nego žele da različitosti budu njihovo oružje za uništavanje naroda.

Koliko je “normalnih” (ne)ljudi koji vrše nasilje nad svojom familijom, nad starima i bolesnima, nad svima koji su slabiji? Da li to homoseksualci ubijaju ljude po Sarajevu, pljačkaju otimaju? Da li su homoseksualci podijelili BiH, pokrali, a narod doveli na granicu gladi? Ne moramo mi svakog voljeti, niti to možemo, ali zato ne moramo nikog ni mrziti, jer se po nečemu razlikujemo. Pokušajmo u ljudskim bićima gledati čovjeka, a ne crnce, bijelce, muslimane, kršćane, homoseksualce ili heteroseksualce.

Treba li BiH još mržnje? Zar nije dovoljno? Muka me poduzima kad sam čitao komentare upućene Saneli Prašović, zastupnici SBB –a, zbog njene izjave koja je sasvim civilizovana i ljudska. Ko je normalan? Onaj što se bori za pravo čovjeka ili onaj što hoće tog borca da ubije? U ime koga ili čega?

Autor: Ćejko Kahteran
Zecovi, Prijedor
Djeca bez djetinjstva

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.