Sine moj, ovo što vidiš je naša zemlja, zove se Bosna i Hercegovina. Kada te budu pitali tamo u svijetu odakle si, a ti nemoj samo iz kurtoazije reci: “İz Bosne”.
Pričaj im sine o Bosni, uči historiju krvavu njenu i reci kako je tvoj narod na pragu 21. stoljeća strijeljan, poklan. Pričaj im sine kako su djedove tvojih drugara sjekli žive na komade, kako su gazili žive bebe i majci pred očima sinove strijeljali. Pred očima majke, oca i braće silovali djevojčice.
Reci im sine da to nije horor i fikcija, dovedi ih u Srebrenicu pa pokaži dolinu nišana bijelih. Odvedi ih u Fabriku akumulatora da pogledaju snimke 90-tih. Sine moj, prijateljima pričaj da su Holandija i Ukrajina učesnice u genocidu nad muslimanima u BiH.
Reci im da u Srbiji imaš prijatelje normalne ljude, ali da ti ta zemlja nije prijateljska, niti će biti dok ne prizna genocid koji je počinila njena vojska.
Pokaži im snimke izlaska preživjelih u Nezuk i reci da je tu pao i dušu ispustio heroj bosanski Hajrudin Mešić čiji vojnici nemaju niti jedan zločin upisan u svojim hartijama, a ni na sudovima.
Zlato mamino, reci im da su zlikovci ubili i kolegu tvoje mame. Zvao se Nihad Ćatić, Nino ga zvali. Lijep nadimak, zar ne? Nino je sine novinarski heroj koji je napravio najavu za sva zlodjela koja su dan kasnije uslijedila. Sine, Nino zlodjela nije odjavio. İmao je ljubav, ali nije stigao da je usreći, da preboli žuticu, majka ga u Tuzli nije sačekala. On pile moje nikada nije pronađen.
Pričaj sine u toj Evropi da je pred njenim očima ubijena mladost tvoje zemlje kao u naučnoj fantastici. Samo im sine reci da ova naša je stvarnost koja boli, peče, siječe svakog dana, ubija i davi.
Kaži im sine da je mamin kolega profesionalno pratio suđenje montsrumu koji mu je masakrirao oca. Možeš zamisliti tu snagu? Pitaj ih da li bi oni to mogli?
Znaš li sine da mamina kolegica izvještava o posmrtnim ostacima žrtava dok joj otac leži u tim limenim kontejnerima?
Sine, mamin prijatelj je književnik, sjećaš se čitali smo njegove knjige, nema ni oca ni majku. Uzela mu Srebrenica. Odrastao u domu.
Sine kad drugarima budeš pričao odakle si reci im i da je u Tuzli ubijena 71 mladost, u Lokanju 68 Teočana strijeljano, žicom vezani, pa ubijani. Na Bijelom Potoku preko 600 mladih momaka, očeva vršnjaka tvoje mame strijeljano i poklano, u Sarajevu preko 1000 djece ubijeno, ma znaš šta sine, reci ti tim prijateljima u Evropi da si ti iz male Bosne, masovne grobnice za mrtve u ratu i žive poslije rata.
Kako bolan sine rahat spavati na tuđoj krvi?
Ti idi odavde, neka te ovo naše prokletstvo što vonja na krv i leš ne prati, neće majka da te traži jednog dana kao Ninu teta Hajra što i danas traži, ali pričaj sine odakle si, reci sine nek’ čuju, nemoj zaboraviti majka te moli.
Piše: Anisa Mahmutović