Ne(do)stajanje

Pusti mi priče o ljubavi, pričaj mi o tome kako si?
To ti je ljubav.

Jer, ima li veće ljubavi od one kad se netko brine za tvoje zdravlje, dušu, oči i ruke a da samo par kostiju na latinskom zna nabrojati.
I to kosti ruku kojom ti stišće lopaticu da te ugrije od jeseni i rashladi od nadolazećeg ljeta.

Pričaj mi o tome što ti fali? Šećer u kavi, Vegeta u juhi, melem na rani ili ruke na lopatici? Da ti slome sve nemire i sagrade mirnu i sigurnu luku u kojoj ćeš dočekati jesen i ljeto dok se brineš za nečije zdravlje, dušu, oči i ruke.

Fališ.

Ovome ovdje lišću u jesen.
I nadolazećem suncu u ljeto.
Fališ i rukama i lopaticama i šakama.
Zagrljajima.

Fališ svim neispijenim kavama, nedovoljno slanim juhama i uskoro zaboravljenim adresama.

Nedostaješ.
Nestaješ.

A, ima nas koji nestajemo onda kad njima nedostajemo.
I njih koji nam nedostaju, kad smo već shvatili da nam iz života nestaju.

Posvećeno svima koji su otišli i ne razmišljaju da se vrate.
Svima koji u jesen nedostaju.

Preuzeto sa Facebook bloga Piso J

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.