Pusti mi priče o ljubavi, pričaj mi o tome kako si?
To ti je ljubav.
Jer, ima li veće ljubavi od one kad se netko brine za tvoje zdravlje, dušu, oči i ruke a da samo par kostiju na latinskom zna nabrojati.
I to kosti ruku kojom ti stišće lopaticu da te ugrije od jeseni i rashladi od nadolazećeg ljeta.
Pričaj mi o tome što ti fali? Šećer u kavi, Vegeta u juhi, melem na rani ili ruke na lopatici? Da ti slome sve nemire i sagrade mirnu i sigurnu luku u kojoj ćeš dočekati jesen i ljeto dok se brineš za nečije zdravlje, dušu, oči i ruke.
Fališ.
Ovome ovdje lišću u jesen.
I nadolazećem suncu u ljeto.
Fališ i rukama i lopaticama i šakama.
Zagrljajima.
Fališ svim neispijenim kavama, nedovoljno slanim juhama i uskoro zaboravljenim adresama.
Nedostaješ.
Nestaješ.
A, ima nas koji nestajemo onda kad njima nedostajemo.
I njih koji nam nedostaju, kad smo već shvatili da nam iz života nestaju.
…
Posvećeno svima koji su otišli i ne razmišljaju da se vrate.
Svima koji u jesen nedostaju.
Preuzeto sa Facebook bloga Piso J