Nedjelja je prazan mobitel.
Od poruka, poziva.
Tu.
Ispod jastuka, pojačan na najjače.
Ona je mješavina sretnih i tužnih uspomena, zbog kojih iz minute u minutu mijenjaš raspoloženje.
Nedjeljom ne gasiš Youtube kucajući naslove pjesama čiju priču znaju osim tebe, samo tvoji zidovi. Nedjelja je dan kad jedeš Nutellu na kašiku. Ustaneš kasno, opereš zube i opet se vratiš u krevet.
Nedjelja je upaljen TV-e.
Smanjen do kraja.
Tupo gledanje fotografija u kojima vidiš svoj osmijeh.
Od uha do uha. Zbog ostvarene želje ili zacrtanog cilja.
Nedjelja je neuredni ormar.
Atomska bomba neodlučnosti pospremiti taj ormar nakon prvog ili drugog nedjeljenog ustajanja.
Nedjelja je dan stvoren za ljubav.
Kada je tvoj fejsbuk prepun bijelih vjenčanica i leptir mašni, sa svadbi prijatelja tvojih prijatelja.
To je dan neispričanih ljubavi.
Otkrivenih u objavama onih tekstulanih fotografija na instagramu.
Jedini dan kad nije grijeh priznati neko nedostajanje. Jedini dan kad nije grijeh prokleti kilometre i derati se ispod jorgana.
Nedjeljom se sjećaš.
Nedjeljom sanjaš.
Nedjeljom putuješ kroz vrijeme.
I nedjeljom voliš.
P. S. Nedjelja su i one.
Moj životni punjač, vječita inspiracija i mirna luka mog nemirnog života. I nedjeljom spremaju najbolja jela puna ljubavi.
Preuzeto sa bloga Piso J