Sjećam se prije tri godine je u moj grad dolazio poznati hrvatski psiholog profesor g-din Bori Blažinić iz Zagreba, te sam ga zamolila da gostuje na lokalnoj radio postaji. Postavila sam mu par pitanja kako bi napravio osvrt na „zlostavljače životinja“, te su mi njegove riječi duboko ušle u glavu. Boris je rekao da je u SAD svaki serijski ubojica je bio zlostavljač pasa i/ili drugih životinja, dok je u posljednje dvije godine sigurnosno obavještajna služba CIA stavila u svoj popis „kriminalaca“ bazu podataka tko je zlostavljač pasa, da je moguće da će biti poslije kroz život i potencijalni kriminalac, ubojica, zlostavljač itd. Profesor Blažinić mi je rekao da prvo počnu zlostavljati pse, pa s vremenom, ako je patologija u pitanju, pređu na djecu, roditelje, supružnike itd…
Ovim gore sam htjela naglasiti da u ovome i u sljedećem članku pobliže opišem i pokušam osvijestiti sve one koji su na neki način imali doticaja sa ovim profilom ličnosti, i da naravno što je najvažnije u ovome svemu reagiraju.
Navesti ću primjere iz jedne knjige tko su kroz povijest bili prvo „zlostavljači životinja“ te poslije ušli u teža i mnogo teška djela:
Zlostavljač životinja u djetinjstvu – budući serijski ubica?
Nisu sve ubojice u djetinjstvu bili zlostavljači životinja, ali su mnogi zlostavljači životinja postali masovne/serijske ubojice.
O tome svjedoče psihološki profili najozloglašenijih ubojica, od kojih ću navesti samo neke:
Peter Kürten, “Vampir iz Dizeldorfa” (harao tridesetih godina prošlog vijeka, počinio najmanje 9 ubojstava), kao dječak je mučio pse i klao labudove sa obližnjeg jezerceta kako bi pio njihovu krv;
Cayetano Santos Godino, argentinski palikuća i serijski ubojica iz četrdesetih godina XX vijeka, počinio najmanje 4 ubojstva, kao dijete je mučio i ubijao životinje.
Patrick Mackay iz Vel. Britanije, iz pedesetih godina XX vijeka, u djetinjstvu mučio i ubijao životinje.
Amerikanac Herb Baumeister, harao od 1980-1996, ne zna se tačan broj žrtava (najmanje 11) kao mladić ubijao životinje.
Briley Brothers (iz osamdesetih godina XX vijeka) – takođe mučitelji životinja.
David Carpenter, osuđen zbog 5 ubojstava (smatra se da ih je bilo 9), kidnapovanja, silovanja i pljački – u djetinjstvu je mučio i ubijao životinje.
Richard Chase, Vampir iz Sakramenta, ubojica 6 osoba, u djetinjstvu mučio i ubijao životinje.
Jeffrey Dahmer, sadista, silovatelj, nekrofil i kanibal; broj žrtava – 17. U djetinjstvu se igrao dijelovima tijela mrtvih životinja.
Dennis Rader, ubica 10 ljudi – u djetinjstvu mučitelj životinja.
Henry Lee Lucas, ubica 3 – 600 ljudi (koliko je priznao), u djetinjstvu mučio i ubijao životinje.
I mogli bi nabrajati tako dalje….U ovim gore primjerima vidimo što se dešavalo kroz razvoj, to jest kroz djetinstvo i što su kasnije postali. Iznimno je važno naglasiti da se kroz rani razvoj individualizacije ličnosti razvija naš profil, te vidimo često kako dječaci, pa ima i primjera djevojčica, uzmu mačku/psa, ili bilo koju drugu životinju pa je muče, zlostavljaju, i u tome uživaju??
Zlostavljanje životinja, koje uključuje i njihovo mučenje i ubijanje, predstavlja oblik fizičkog sadizma. Takvo ponašanje ima za cilj nanošenje fizičkog bola i sakaćenja, sve do smrti, a to je za sadistu svojevrsni izvor zadovoljstva. Destruktivnim aktima prema životinjama počinilac takvih djela često ispoljava ne samo svoju pravu prirodu, nego i na nedužne stvorove prenosi sadističku strast koju osjeća prema drugim ljudima, a koju iz straha od posljedica nije spreman da prema njima iskaže.
Ova destrukcija postoji strast za neograničenom moći nad drugim bićima ili stvarima.
– Ovakve ljude karakteriše nedostatak moralnog kodeksa, a uzroci za to se mogu naći u odgoju, ali i genetici. Njihova glavna osobina je nedostatak saosjećanja sa drugima… Kaže i da se takvi zločini, čak i kada su manje okrutni, moraju osuđivati i kažnjavati u svakodnevnim situacijama kako bi se izbjegle brojne predrasude.
Pojedini stručnjaci ukazuju na to da neka djeca od malih nogu malretiraju životinje, što može biti posljedica genetskog nasljeđa, ali i rezultat porodičnih odnosa… Često su ta djeca i bila zanemarivana i zlostavljana, mada to i ne mora da bude slučaj. Imajući u vidu naučno utvrđenu vezu između zlostavljanja i ubijanja životinja i interpersonalnog nasilja, u širem društvenom interesu je da se okrutnost prema životinjama prepozna kao vid nasilja u društvu koje je usko povezano s ostalim oblicima agresivnog i destruktivnog ponašanja.
Zlostavljanje životinje u okviru porodičnog sistema može biti pokazatelj postojanja drugih oblika nasilja u porodici, najčešće nad ženama i djecom.
Najbolji pokazatelj ovoga govori i podatak da je preko 40 odsto žena koje su sada smještene u sigurnoj kući potvrdilo da su njihovi muževi tukli kućne ljubimce pre nego što su fizički nasrtali na njih….
Dugačak put nasilja
Prečesto se na okrutnost prema životinjama gleda kao na dječiju psinu. No, lakomisleno je ignorirati statistike koje pokazuju da djeca koja muče životinje mogu doći na opasan put koji može ići samo prema još gorem, ako se takvo ponašanje ne popravi. Studije su pokazale da postoji puno veća vjerojatnost da su nasilni i agresivni kriminalci u djetinjstvu zlostavljali životinje, nego kriminalci koji se ne smatraju agresivnima.
Kanadsko istraživanje provedeno 1999. na 63 osumnjičena za okrutnost prema životinjama – u rasponu od zanemarivanja životinje pa do namjernog ubijanja – pokazalo je da je 78 posto njih također bilo optuženo za prijestupe koji su uključivali nasilje ili prijetnju nasiljem prema ljudima. Istraživanje iz 1997. je pokazalo da je 46 posto kriminalaca osuđeno zbog seksualnih ubojstava prije toga napravilo čin okrutnosti prema životinjama. Anketa među psihijatrijskim pacijentima koji su opetovano mučili pse i mačke otkrila je da svi također imaju visok stupanj agresivnosti i prema ljudima. Sva su djeca, uključena u ubojita pucanja iz vatrenog oružja u školi posljednjih godina, prvo ‘vježbala’ na životinjama.
Djeci koja pucaju u školi zajedničko je nasilje nad životinjama
– travanj 1999. Littleton, Colorado. Eric Harris i Dylan Klebold iz vatrenog su oružja ubili učitelja i 12 svojih kolega učenika, a ranili više od 20. Oba tinejdžera su se navodno hvalila osakaćivanjem životinja.
– svibanj 1998. Springfield, Oregon. Petnaestogodišnji Kip Kinkel je ubio roditelje i pucao iz vatrenog oružja u restoranu svoje srednje škole, ubivši dvoje te ranivši 22 ljudi. Bio je poznat po mučenju životinja, hvalivši se kako je raznio kravu te ubijao mačke i vjeverice tako da bi im stavio petardu u usta.
– ožujak 1998. Jonesboro, Arkansas. Trinaestogodišnji Mitchell Johnson i jedanaestogodišnji Andrew Golden povukli su školski protupožarni alarm i tada ubili četvero svojih razrednih kolega i učitelja. Golden je navodno imao običaj ubijanja pasa pištoljem.
– prosinac 1997. West Paducah, Kentucky. Četrnaestogodišnji Michael Carneal ubio je iz vatrenog oružja troje učenika tijekom školske molitve. Carneala se čulo kako priča o bacanju mačke u lomaču.
– listopad 1997. Pearl, Mississippi. Šesnaestogodišnji Luke Woodham je iz vatrenog oružja ubio dvojicu svojih razrednih kolega i ranio sedmero njih, nakon što je svoju majku izbo nožem na smrt. Woodhamov dnevnik je otkrio da su u trenutku ‘istinske ljepote’ on i njegov prijatelj izudarali, zapalili i mučili njegovog vlastitog psa Sparklea do smrti…
Zato je mnogo važno „osvjestiti sve nas“ pogotovo kada vidimo da netko zlostavlja životinju, da li nam bio susjed, muž, učitelj, profesor, šef, prijatelj bilo tko… u mnogim istraženim slučajevima, kao što sam gore navela primjere serijskih ubojica, pa žena koje su zlostavljane od strane supruga trebamo reagirati da bi sačuvali sebe, našeg ljubimca ili još gori razmjer mogućeg lošeg scenarija!
Napisala: Žana Alpeza
