Problem na temu “nasilje u školi” često brine današnju porodicu. Šta je uzrok nasilju, ko je “rizična skupina”, kako pomoći žrtvi, pitanja su za koja postoje odgovori, ali ne i čarobni štapić kojim bismo izbrisali njegove strašne posljedice.
U svakom razredu postoji većina koja se ne razlikuje od “prosjeka”. No, pojedinac/ci koji iskaču iz tog prosjeka na bilo koji način, u zoni je rizika. To mogu biti vanjske razlike – prekomjerna tjelesna masa, velike uši, strabizam, mucanje. Djeca koja su nesigurna u sebe također završavaju u situaciji u kojoj ih razred ne prihvata. Dijete može biti introvertirano, usamljeno ili nepopularno (kako se u dječijim krugovima opisuju). Ali ne bi zbog toga trebao biti žrtva.
Relativno nedavno, pojavilo se i internetsko zlostavljanje – to je emocionalni pritisak osobito na društvenim mrežama.
Zanimljivo je da su se prve publikacije o školskom uznemiravanju pojavile 1905. godine. Danas, kao i prije stotinu godina, djeca “žrtve” često ostaju same sa svojim problemom – ne žele prijaviti nasilničko ponašanje. Razlog za “zavjeru tišine” je jednostavan: žrtve su uvjerene da ih ni roditelji niti učitelji ne mogu zaštititi.
Ovo nepovjerenje izgleda nije bez razloga. U školama se češće skreće pažnja sa problema, tvrdoglavo tvrdeći da su progon i sadizam druge djece prema jednom učeniku, samo situacije u kojoj učenik “jednostavno ne nalazi zajednički jezik sa svojim vršnjacima“.
Kad se nasilje dogodi, bitno je naći pravi način kako bi se žrtvi nasilja pomoglo. Pokušajmo.
Nazovimo prvi način “Kolekcija vrlina.” Kada neko agresivno (fizički ili psihički – pogotovo!) nastupa prema djetetu, njegovo se samopoštovanje ozbiljno narušava. Stoga je jedan od načina da pomognemo djetetu da saamo napravi popis svojih dobrih osobina koje ga na divan način izdvajaju iz mnoštva.
(“Ja sam tako dobar momak, dobro sam upućen u Bachove sonate!”)
Drugi način možemo nazvati “Moj neprobojni zid” Kažimo djetetu: “Zamisli da si okružen/a neprobojnim zidom iza kojeg neko viče, prijeti i vrijeđa – ti ga uopće ne čuješ.
Treću metodu nazovimo “To je negov, a ne moj problem.” Objasnimo djetetu da sve što zlostavljač kaže nije uopće povezano sa žrtvom, već baš sa zlostavljačem, sa njegovim problemima. Sve što kaže tebi, rekao je samo o sebi!
Četvrtu tehniku, slično kao drugu, možemo nazvati “Koža velikog slona”.
“Ja sam slon, velik sam, moćan, imam debelu kožu i sve ono što mi kažu zlostavljači, odbija se od mene poput kugle.”
Petu metodu nazovimo “Kontraš”
Učimo dijete da odbaci napade. Ako zlostavljač kaže “ti si ružan”, neka odgovor bude ” ti si tako “cutie”. On može nastaviti sa: “ti si budala”, neka odgovor bude: ”ti si pametan”…
Na kraju, podsjetite ga da nikad nije sam, da uvijek ima nekog ko ga čuva, ko ga beskrajno voli. Podsjetite ga da su
“Tragovi anđela u njegovom životu – Ljubav.”
– Genevieve Gerard
“Drago dijete, nekad kroz tvoje putovanje paklom, upoznaješ ljude koji misle da su u raju zbog njihove mudrosti i sposobnosti da se izvuku sa stvarima. Prođi pored njih, jer oni ne razumiju kakvi su postali. I nikad neće. Ovi ljudi nalaze opravdanje u osveti i nikad neće naučiti biti milostivi ili praštati, jer žive život u poređenju. Ti ljudi ne brinu ni za kog drugog, osim za one zbog kojih se osjećaju samopouzdano. Oni gase tvoja svjetla radije nego da pronađu svoja. Oni nemaju sposobnost da vide dalje od lažnog osjećaja sreće koji proizilazi iz uništavanja drugih. Znaš šta je sreća, a to nije ovo. Ne gledaj njihov uspjeh kao njihovu zaslugu. To je maska opravdanja koja nema publike osim one koju čini njihova vlastita vrsta. Oni su se pridružili mnoštvu drugih koji se nazivaju borcima. Oni vjeruju da će pobijediti. Ti nisi kao oni. Tebi nije suđeno da ostaneš u paklu i slijediš njihov sistem uvjerenja. Građen si za velike stvari. Rođen si da im pomogneš vodeći ih. Izdigni se i budi svjetlo doma. Dat ti je dar da vidiš istinu. Oni će imati vojsku ljudi poput njih i osjećat će se usamljeno. Kako god, tvoja porodica stoji pored tebe sad. Oni su tvoja snaga brojna poput zvijezda. Vrijeme je da pustiš.” – Shannon L. Alder
Piše: Amna Dervišagić