Zašto nam neke riječi zvuče lijepo, dok nam druge, paraju uši? I da li se riječi koje lijepo zvuče zaista lakše pamte? Nova studija Univerziteta u Beču donosi zanimljive odgovore i potvrđuje da zvuk riječi ima veću moć nego što smo mislili.
Istraživanje koje je predvodila anglistkinja Theresa Matzinger, a objavljeno je u naučnom časopisu PLOS One, pokazuje da ljudi riječi s ugodnim zvučnim kombinacijama ne samo da doživljavaju ljepšima, već ih i bolje pamte, čak i kada te riječi nemaju nikakvo značenje.
Za potrebe istraživanja, naučnici su koristili tzv. pseudo-riječi – izmišljene riječi koje ne postoje u jeziku, ali zvuče jezički moguće. Cilj je bio ignorisati značenje riječi i testirati isključivo utjecaj zvuka.
Stotinu ispitanika, svi izvorni govornici engleskog jezika, slušalo je i gledalo ove riječi, pokušavalo ih zapamtiti, a zatim ocjenjivalo koliko im zvuče lijepo. Riječi koje su ispitanici smatrali ljepšima bile su i one koje su najlakše zapamtili.
Zanimljivo je da se njihovi izbori nisu uvijek poklapali s očekivanjima istraživača. “Riječi koje smo mi osmislili kao najljepše nisu uvijek bile one koje su učesnici tako doživjeli”, ističe Matzinger.
I dalje ostaje otvoreno pitanje: da li se riječi bolje pamte zato što su lijepe, ili nam se čine lijepima jer ih lakše pamtimo? Jedno od objašnjenja je i da određene zvučne kombinacije djeluju poznatije jer se češće javljaju u jeziku, slično kao melodije koje volimo jer smo ih već mnogo puta čuli.
Ova otkrića mogu imati širi utjecaj, od lakšeg učenja stranih jezika do razumijevanja kako se jezici mijenjaju kroz vrijeme.
“Moguće je da neki glasovni obrasci opstaju u jezicima upravo zato što zvuče lijepo, dok drugi nestaju jer ih ljudi doživljavaju kao neugodne”, smatra Matzinger.
Ovi rezultati sugeriraju da se jezik ne oblikuje samo značenjem, već i estetikom zvuka, što bi moglo objasniti zašto neki glasovni obrasci opstaju generacijama, dok drugi polako nestaju.