Borba protiv carske vlasti joj je donijela zatvoreništvo u Sibiru i uzela zdravlje, a atentat na Lenjina ju je odveo u smrt. Nije se mirila sa neslobodom u vrijeme Cara, a nije prihvatila ni izdaju ideala slobode koju je vidjela u Boljševicima. Ona je Fani Kaplan, heroina ljudskih prava.
Tokom njegovog života, na Vladimira Iljiča Uljanova – Lenjina je pokušano nekoliko atentata ali ih je sve preživio i postao jedna od najutjecajnijih ličnosti 20. stoljeća. Carsku Rusiju je pretvorio u jednopartijsku socijalističku državu kojom će upravljati komunisti, svrgnuo je Romanove ali je i nametnuo diktaturu Boljševika u kojoj nije bilo mjesta za mnoge njihove dojučerašnje saveznike koji će se zbog toga okrenuti protiv njega.
Među njima je bila i Fani Jefimovna Kaplan, Jevrejka iz Volinske gubernije sa granice današnje Ukrajine i Poljske, zakleta članica Socijalističke revolucionarne partije koja je za vrijeme carske Rusije predstavljala glavnu alternativu Lenjinovoj Komunističkoj partiji. Rođena je 1890. godine kao Fejga Haimovna Rojtblat i u najranijoj mladosti je postala politički aktivna, vjerovatno zbog toga što je jako rano imala priliku iskusiti teške uslove radničkog života.
Imala je samo šesnaest godina kada je uhapšena u Kijevu zbog učešća u bombaškom napadu. Prema navodima, Fani je lišena slobode nakon što je bomba koju je pripremala sa svojim dečkom slučajno eksplodirala, nakon čega je optužena za pripremu atentata na guvernera Kijeva Vladimira Suhomlinova. Osuđena je na doživotnu robiju i prisilni rad u logoru u Sibiru. Usljed teških uslova života u zatvoreništvu i nasilja nad zatvorenicima izgubila je vid koji će joj se kasnije djelimično vratiti.
Sloboda nije umjela da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj
Trećeg marta 1917. godine puštena je na slobodu nakon jedanaest godina u logoru. Bilo je to nakon Februarske revolucije koja je temeljito uzdrmala carsku vladu i monarhiju u cjelini. Fani je bila u dvadesetim godinama života, a zdravlje joj je bilo u potpunosti narušeno zbog godina provedenih u sibirskom zatočeništvu. Patila je od teških glavobolja, a bili su česti periodi u kojima je gubila vid. Uprkos tome, ostala je nevjerovatno posvećena politici, naročito jer je to bilo vrijeme pada imperije protiv čijeg načina vladanja se borila od najranije mladosti i zbog toga bila u logoru.
Ali, njeno oduševljenje padom carske dinastije neće dugo trajati. Neposredno nakon Oktobarske revolucije u kojoj je Rusija definitivno oslobođena carske vlasti, Fani će se razočarati i u Lenjina i njegovu politiku.
Bilo je to vrijeme tinjajućeg sukoba između Socijalističkih revolucionara, Esera, i Lenjinovih Boljševika. Boljševici su uživali snažnu podršku širom Rusije, ali nisu uspjeli osvojiti većinu na izborima u novembru 1917. godine. No, nisu planirali ni prepustiti vlast pa je boljševičko rukovodstvo naredilo raspuštanje Ustavotvorne skupštine te zabranu drugih političkih partija, uključujući i esere čija je članica bila Fani Kaplan.
Nakon što su se Boljševici okrenuli protiv dojučerašnjih saveznika, Fani Kaplan je odlučila izvršiti atentat na druga Lenjina. Smatrala ga je izdajnikom Revolucije koji svoju izdaju mora platiti glavom.
Atentat na Lenjina
Tridesetog augusta 1918., Lenjin je posjetio tvornicu oružja „Srp i čekić“ u predgrađu Moskve. Fani je zauzela mjesto pokraj izlaza iz tvornice kuda je Lenjin trebao proći na putu prema automobilu koji ga je čekao i u trenutku kada je vođa Boljševika prolazio pokraj nje povikala je da privuče njegovu pažnju. Kad se okrenuo, ispalila je tri metka u njegovom pravcu od kojih je jedan samo prošao kroz njegov kaput, dok su preostala dva završila u njegovom tijelu.
Jedan metak je prošao kroz Lenjinov vrat i probio mu plućno krilo, te se zaustavio u neposrednoj blizini ključne kosti. Drugi ga je pogodio u lijevo rame i tu je i ostao. Nakon što je ispalila hice, Fani se pokušala udaljiti dok su Lenjinu ukazivali pomoć.
Lenjin je prebačen u svoje odaje u Kremlju jer je odbio hospitalizaciju sumnjajući kako su svi oko njega uključeni u zavjeru i pokušaj udara. Metke je u takvim uslovima bilo nemoguće izvaditi pa je lider Boljševika ostao živjeti s njima. Iako je preživio ovaj pokušaj atentata, mnogi historičari su tvrdili kako je Fani Kaplan ipak bila uspješna budući da se Lenjin nikad nije u potpunosti uspio oporaviti. Ranjavanje je, po njima, bilo jedan od uzroka koji su pomogli degeneraciju njegovog organizma i doveli do moždanog udara šest godina nakon atentata pred tvornicom.
A Fani Kaplan je pred tom tvornicom uhapšena i odvedena na ispitivanje. Vjeruje se da je bila podvrgnuta mučenju, ali nije odala nikog od saučesnika i u njenom iskazu je ostalo zabilježeno:
„Zovem se Fanja Kaplan. Danas sam pucala na Lenjina. Uradila sam to sama. Neću vam reći od koga sam dobila revolver. Neću vam reći nikakve detalje. Odavno sam odlučila da ubijem Lenjina. Smatram ga izdajnikom Revolucije. Bila sam prognana u Akatuj zbog učešća u pokušaju ubistva carskog službenika u Kijevu. Provela sam 11 godina na prisilnom radu. Poslije Revolucije sam oslobođena. Podržavala sam Ustavotvornu skupštinu i još je podržavam.“
Izvršilac ili samo saučesnik?
Nakon odbijanja da oda saučesnike, naređeno je njeno smaknuće kojeg je grupa latvijskih Boljševika izvršila 3. septembra 1918. Njeno tijelo je potom spaljeno po naredbi Jakova Sverdlova, čovjeka koji je samo mjesec i po ranije naredio smaknuće Cara i njegove porodice.
Oko samog atentata su ostale brojne kontradikcije koje ukazuju kako Fani možda i nije bila njegova direktna izvršiteljica nego mamac za agente Čeke. Tome u prilog ide i činjenica da joj je vid bio jako slab, da svjedoci nisu potvrdili kako je upravo ona pucala na Lenjina, a prema historijskim navodima ni meci kasnije izvađeni iz Lenjinovog trupla ne odgovaraju modelu pištolja kojeg je ona koristila.
U svakom slučaju, Sverdlov je za zavjeru optužio cijelu organizaciju Socijalističkih revolucionara iako su oni negirali svoje učešće. Par sedmica ranije je u Petrogradu ubijen regionalni šef policije Mojsej Uricki i ova dva događaja su dali sovjetskoj vlasti da ponovo uvede smrtnu kaznu i pokrene talas represije nad neistomišljenicima poznat kao „Crveni teror“. U idućih par mjeseci će biti ubijeno preko osam stotina esera i drugih političkih oponenata Boljševika.
Strijeljanjem i spaljivanjem su se Boljševici potrudili da od Fani Kaplan ne ostane ništa osim sjećanja na ženu koja je u dvadeset i osmoj godini ubijena zbog želje za slobodom koju nikad nije osjetila. U carskoj Rusiji je doživjela ugnjetavanje i logor, a revolucija joj je donijela boljševičku izdaju i sovjetski metak. Današnji historičari se možda ne slažu oko njene konkretne uloge u atentatu na Lenjina, ali oko njene namjere, hrabrosti i požrtvovanosti nema nikakve sumnje.