Evropska uredba o krčenju šuma (EUDR) koja pooštrava kontrolu uvoza ilegalnog drveta na tržište EU s primjenom počinje s krajem 2025. godine. Procjenjuje se da je čak 30 posto drvne građe koja se uvozi u EU ilegalnog porijekla. Strogim kontrolama porijekla šumskog materijala želi se spriječiti krčenje šuma na tlu Evrope.
Šume Bosne i Hercegovine nisu samo resurs, koji se može procijeniti njihovom ekonomskom funkcijom i korisnošću za privredni rast i razvoj. Čak i u tom pogledu ne uzimaju se zaozbiljno svi njeni razvojni potencijali: bogatstvo biodiverziteta i šumskih staništa, estetske vrijednosti, zdravstveni apekti, a očito ni zaštitna funkcija koju šume imaju na životnu sredinu.
Nebriga za šumska staništa i neadekvatno upravljanje šumama koje pokrivaju blizu 50 % posto teritorije ove države, u prvi plan izbijaju periodično, onda kada su i stanovništvo i institucije vlasti suočeni sa katastrofalnim posljedicama bujičnih poplava i aktiviranja klizišta, pa te katastrofe logično povežu sa nebrojenim zloupotrebama u šumarstvu, kao i statusom quo koji se na ovim prostorima održava već 30 godina.
„Ako se u BiH posječe 7 miliona kubika drveta, oko milion kubika se pokrade. To je ogroman procenat – oko 15 posto posječene mase“, ukazuje prof. dr Dalibor Balijan, redovni profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu i član Akademije nauka i umjetnosti BiH.
Ovakva situacija ne odgovara drvoprerađivačkom sektoru, koji se s pravom smatra perjanicom privrednog razvoja BiH, sa izvozom koji bilježi godišnju vrijednost od blizu 2 milijarde KM. Industrije koje se oslanjaju na šume u velikoj mjeri ovise o uređenosti sistema, s obzirom na sve strožija pravila evropskog tržišta.
Evropska unija je obavezala države članice na zabranu uvoza proizvoda nastalih na iskrčenim šumskim površinama. Cilj Evropske uredbe o drvetu (European Timber Regulation-EUTR) iz 2013. godine je da se spriječi devastacija šuma i i smanji emisija ugljika izazvana potrošnjom i širenjem poljoprivredne proizvodnje. Uskoro će na snagu stupiti još strožija pravila kontrole proizvoda povezanih sa krčenjem šuma na tržištu Evropske unije.
EUTR vs. EUDR
Najveći teret dokazivanja legalnog porijekla drveta za sada je na proizvođačima i trgovcima koji plasiraju robu na tržište Evropske unije. Novi propisi će države izvoznike obavezati na uvođenje vlastitih mehanizama striktne kontrole uvoza ilegalne drvne građe i proizvoda. Drugim riječima, ako BiH namjerava da ostane među najvećim izvoznicima drveta i drvnog asortimana u zemlje EU, moraće i sama uvesti strožija pravila praćenja porijekla proizvoda od drveta, uključujući i papir.
Uredba EU o krčenju šuma (EU Deforestation Regulation-EUDR), ratifikovana u ljeto 2023. godine, zahtijevaće od kompanija izvoznika proizvoda na evropsko tržište da vlastima EU dostave podatke o geografskoj lokaciji za svaku sječu iz koje je korištena građa za proizvod, kolekciju detaljnih geolokacijskih podataka, koji dokazuju da njihova proizvodnja nije doprinijela krčenju primarnih šuma.
Operateri, odnosno proizvođači, moraće raspolagati i Izjavom o dužnoj pažnji koja potvrđuje usklađenost sa zakonima EU. U suprotnom, kompanijama će biti zabranjena prodaja u EU i bit će kažnjene sa najmanje 4 posto ukupnog prometa od prodaje u Evropi u prethodnoj godini.
Tako će recimo proizvođači celuloze i papira koji posjeduju i upravljaju vlastitim plantažama drveta za proizvodnju celuloznih vlakana biti u povoljnijem položaju u odnosu na one koji nabavljaju drvna vlakna iz složenih lanaca snabdijevanja koji uključuju sječu šume ili piljevinu preostalu iz pilana i ostataka sječe. Trgovci i proizvođači u zemljama s većom učestalošću krčenja šuma ili slabijim praksama upravljanja šumama biće bez sumnje u nepovoljnom položaju.
Optimizam iz drvoprerađivačkog sektora
Iz Vanjsko-trgovinske komore (VTK) BiH ističu da drvna industrija Bosne i Hercegovine ima višegodišnje iskustvo u izvozu proizvoda viših faza prerade u zemlje EU i druga tržišta. „To potvrđuju dosadašnji izvozni rezultati, međunarodni certifikati koje kompanije posjeduju, dobivene prestižne nagrade za dizajn i kvalitet proizvoda na međunarodnim sajmovima. Drvna industrija BiH već je prepoznatljiva po izvozu finalnih proizvoda, pretežno masivnog namještaja na bazi domaće bukve, što je čini konkurentnom i manje zavisnom od uvoza“, navode iz VTK.
VTK BiH, koja zastupa interese trgovine i obrta zajedno sa rudarstvom na području Bosne i Hercegovine, redovno obavještava, pa i edukuje svoje brojno članstvo o aktuelnim i nadolazećim propisima značajnim za ovaj sektor, kako bi se osiguralo ravnopravno i konkurentno učešće domaćih preduzeća na tržištu EU, koja nam je ujedno i najveći trgovinski partner, ističe Ognjenka Lalović, direktorica Sektora privrede VTK BiH.
Ipak, u Bosni i Hercegovini još se nije ozbiljno razgovaralo o specifičnostima Evropske uredbe o krčenju šuma, koja će se i na bh. izvoznike početi primjenjivati s početkom iduće godine.
Države članice EU zabrinute za porijeklo uvezenog drveta
I najrazvijenije zemlje Zapada zabrinute su mogućim posljedicama skore primjene novih propisa na svoje ekonomije. Upozorile su da će za uspješnu primjenu EUDR-a, nasljednicu Uredbe o drvetu iz 2013. godine, biti potrebna značajna ulaganja u tehonološke inovacije i prilagođavanje upravljačkih sistema, pogotovo u zemljama na čije se resurse Evropa u značajnoj mjeri oslanja. Zato je EU na godinu dana odložila primjenu EUDR-a, koji će postati primjenjiv od 30. decembra 2025. za velika i srednja, te od 30. juna 2026. za mikro i mala preduzeća.
Ipak, složne su u namjeri da krčenju šuma na kontinentu, pa i u cijelom svijetu, zadaju odlučan udarac. Šume u EU su uglavnom zaštićene, sada treba spriječiti ilegalnu sječu u zemljama koje drvetom snabdijevaju tržište. Tačnije, korumpirane sisteme koji generišu krčenje šumskih prostranstava potrebno je regulisati odgovarajućim propisima.
Bosna i Hercegovina je sa godišnjom izvoznom vrijednošću drveta i proizvoda od drveta većom od milijardu dolara među top izvoznicima u Italiju, koja je svoje šumske resurse dobro zaštitila. Prema istraživačkoj novinarki, Marti Abba, nekoliko je razloga što Italija danas slovi za najvećeg uvoznika drveta u Evropi. Italijani su zaštitili planinske pašnjake i šume na Apeninima, planinama koje su drvetom tradicionalno snabdijevale njihovo unutrašnje tržište. Od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do danas, svoje visoke šume Italija upotrebljava isključivo za ogrjev i za razvoj atraktivnih turističkih pejzaža.
„Ovakvim ponašanjem podstičemo ilegalnu sječu u neevropskim zemljama koje uništavaju sopstvene šume kako bi prodale drvo u Italiji“, ukazuje Abba.
Procjenjuje se da je čak 30 posto drvne građe koja se uvozi u EU ilegalnog porijekla, jer je kod 64% zemalja iz kojih se uvozi „indeks percipirane korupcije“ (Cpi) niži od 50. Zato je Italija jedna od zemalja koje su se najintenzivnije uključile u borbu protiv ilegalne trgovine drvetom.
Iz nevladinog sektora Italije ukazuju ipak na slabosti najavljenih inovacija.
„Nemamo nacionalnog zakona koji bi omogućio da se sankcioniše kršenje EUDR-a, niti strukturu koja bi regulisala odnose između različitih javnih administracija uključenih u implementaciju novih pravila“, kaže Angelo Mariano Conlegno iz Udruženja za zaštitu šumskog naslijeđa i biodiverziteta.
Lokalne kabadahije i evropski zakoni
Propisi u oblasti očuvanja, zaštite i obnove šuma čine značajan dio evropskog okolinskog zakonodastva, jednog od najobimnijih poglavlja u procesu pridruživanja BiH Evropskoj uniji. Taj proces podrazumijeva ne samo integraciju evropske pravne stečevine u domaću regulativu, nego i aktivno sudjelovanje u provedbi zacrtanih pravila.
Osnove na kojima se zasniva bh. priča o evropskim integracijama međutim nisu dobre. Zakoni o šumama su nedostatni i teritorijalno neusaglašeni, a blokade političkih odluka omogućile su brojne i raznovrsne zloupotrebe.
„U principu, mi nemamo zakonske regulative u oblasti šuma, jer krovni zakon ne postoji – upravljanje šumama je u nadležnosti entiteta i kantona. Spuštanje EU direktiva na nivo domaćeg zakonodavstva odvija se neselekivno i to po svoj prilici ne funkcioniše na zadovoljavajućem nivou“, ukazuje acc. profesor dr Dalibor Balllian, redovni profesor na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i član Akademije nauka i umjetnosti BiH.
Ni postojeći zakoni nisu garancija za sprečavanje korupcije u šumarstvu. „U Republici Srpskoj, koja za razliku od Federacije BiH, ima Zakon o šumama, bilježe se česte afere u oblasti šumarstva. Federacija se „odrekla“ prava na šume i predala je gospodarenje nad šumama kantonima. Samo osam od deset kantona imaju vlastite zakone o šumama…
U Federaciji BiH, donošenje Zakona o šumama je politički problem. Do 2009. godine, kada je Ustavni sud BiH po apelaciji Saveza opština i gradova aktuelna zakonska rješenja stavio van snage, imali smo relativno dobar zakon koji se mogao mijenjati u skladu s vremenom. Bilo je to čisto političko rušenje Zakona o šumama Federacije BiH, koje je omogućilo uticaj lokalnih kabadahija na upravljanje šumskim fondom. A oni šumu vide kao izvor zarade i ne razumiju da sve što se iz šume uzme, to joj se mora i vratiti“, ističe prof. Balijan.
Direktor Udruge Dinarica, aktivista i pravnik, Đorđe Stefanović, ukazuje da su negativne prakse u oblasti šumarstva prije svega odraz političke nespremnosti da se uredi oblast u velikoj mjeri opterećena uticajem domaćih kriminalnih lobija.
„Onda se događa sve ono po čemu smo nažalost poznati. Jedan od pokazatelja da u ovoj oblasti vlada haos je podatak, do kojeg je u istraživanjima došao WWF, da je izvoz proizvoda od oblovine i šumskog sortimenta na tržište EU puno veći od količine drveta koja je certifikovana. To ne bi smjelo da se dešava! Gdje su onda certifikovani proizvodi koji ostaju u BiH?“, pita se Stefanović.
Spremnost BiH na nova pravila
Nemoguće je u ovom trenutku procijeniti koje količine drveta iz ilegalnih tokova završavaju na domaćem tržištu, a koliko pokradene drvne građe i proizvoda prođe ispod radara Evropske unije. Ostaje i pitanje – da li ćemo spremno dočekati nove, postrožene propise kojima će biti regulisano evropsko tržište? Evropska uredba o sprečavanju krčenja šuma propisuje vrlo složene mehanizme za poboljšanje održivosti cjelokupnog lanca snabdijevanja i sprečavanje ulaska ilegalne drvne građe i proizvoda od drveta u Evropsku uniju. EUDR, koji će s primjenom početi već krajem godine, uvešće između ostalog strogu kontrolu šema dobrovoljne certifikacije šuma, koje su do sada služile kao automatski dokaz usklađenosti sa zahtjevima EUTR-a.
„Standardi kao što je sistem Forest Stewardship Council (FSC) ili druge šeme certifikacije kao što je Program za odobravanje šema certifikacije šuma (PEFC) prihvataju se kao sistem dužne pažnje ako su certifikati obezbjeđeni od strane legalnog i od ovlaštenog tijela koje je prihvatila EU“, ukazuju iz Vanjsko-trgovinske komore BiH. Da li će tako i ostati, još je neizvjesno.
Od maja 2020. godine preko 1,88 miliona hektara, odnosno oko 83% državnih šuma u BiH, ima međunarodno priznat FSC certifikat, sedam kompanija ima PEFC, a 350 preduzeća nosioci su FSC certifikata, što znači da šumski materijal nabavljaju iz FSC certifikovanih šuma i drugih kontrolisanih izvora.
Na stranici FSC-a se navodi da je 61% ukupne šumske površine u BiH certifikovano. Certifikovano je i svih postojećih osam javnih preduzeća koja gospodare državnim šumama u BiH.
„Sa certifikacijom se krenulo 2005. godine i to upravo na osnovu novih zahtjeva Evropske unije u oblasti zaštite šuma. Uvođenje međunarodne certifikacije šuma u BiH pokazalo je izuzetno dobre rezultate na terenu. FSC je definisao pet kategorija zaštite šumskog fonda, osigurao izvrsnu komunikaciju na terenu, kao i sveobuhvatan sistem praćenja porijekla materijala koji dospijeva na tržište“, ocjenjuje prof. Balijan, koji je uvjeren da će BiH spremno dočekati nova pravila, s obzirom na, između ostalog, dobru tradiciju planske privrede, naslijeđenu iz bivše države. Ove prakse podrazumijevaju i praćenje svakog posječenog drveta cijelim putem do tržišta. Na Šumarskom fakultetu na kojem naš sagovornik predaje krenulo se i u pilot projekat GPS praćenja stabala doznačenih za sječu, što znači da se ovdje pripremaju i za složene sisteme elektronskog praćenja lanca snabdijevanja tržišta, koje uvodi EUDR, smatra prof. Dalibor Balijan.
Optimističan je i Stefanović. „U tom pogledu postoji interes, ali i nešto drugo na šta smo mi nažalost navikli – a to je da nas drugi tjeraju da uvodimo neke nove, unapređene sisteme praćenja. Mislim li da ćemo spremni ući u priču o EUDR-u? Hoćemo! A onda, nakon što se prilagodimo zbog interesa koje naša preduzeća imaju na evropskom tržištu, moraćemo početi da razmišljamo i o ekološkim momentima u šumarstvu i da se brinemo o ekološkom stanju naših šuma“, smatra Đorđe Stefanović.
Umjesto zaključka
Ipak, činjenica je da BiH nema zakone koji osiguravaju stvarnu zaštitu šumskog fonda, niti efikasnu kontrolu i nadzor nad oblašću šumarstva. O specifičnostima EUDR-a još se nije razgovaralo u krugu VTK-a, iako je ovo strukovno udruženje, kako samo tvrdi, u bliskoj komunikaciji sa organima vlasti.
S druge strane, Albanija, država koja je vrlo visoko na ljestvici izvoznika drvne građe na tržište EU, veoma je zabrinuta za buduću konkurentnost svojih proizvoda. Iako suočena sa značajnim preprekama u prilagođavanju šumskog sektora evropskoj regulativi, Albanija je još 2020. godine usvojila Zakon o šumama kojim je uvela sistem dužne pažnje, potvrdu legalnosti i principe održivosti u lancima snabdijevanja drvetom.
U Sjevernoj Makedoniji aktivno rade na na reformi šumskog sektora, reorganizaciji preduzeća koja upravljaju šumama, uspostavi informacionog sistema za praćenje lanca snabdijevanja i edukacijama inspekcija i upravitelja.
Bez obzira na ove razlike, najveći problem zemalja Zapadnog Balkana na putu evropskih integracija može se svesti na izjavu:
„Nemamo značajnih problema u harmonizaciji zakonodavstva kao takvog. Stvarni probem je u implementaciji. Možete imati najbolje zakone na svijetu, ali bez profesionalnog, nekorumpiranog tijela i volje da se pravila implementiraju, ništa se ne može postići“, zaključuje Abdullah Diku iz Udruženja PPNEA iz Albanije.
Autor: Sanja Mlađenović Stević
Koautori: Aleksandar Samardziev (Makedonija), Gjon Rakipi (Albanija) i Marta Abba (Italija)
Ovaj članak je nastao u okviru tematske mreže PULSE, evropske inicijative koja podržava transnacionalnu novinarsku saradnju. Dijeljenje članka je dozvoljeno uz navođenje izvora i autora.