Treba da se vratimo unazad u prošlost i da pričamo o nekom dužem periodu tranzicije, odnosno od 1914. godine. Zašto? Zato što je u toj godini 85 odsto zemaljske kugle bilo pod kontrolom i u vlasti evropskih zemalja, klasičnih kolonijalnih zemalja. A iste godine 85 odsto svih filmova koji su se gledali po svetu bili su napravljeni u Holivudu. Dakle, pored hard powera u vidu vojne sile i kolonijalizma, imali smo tada i početak soft powera, kroz Holivud, zabavu, spektakl…
Dakle, ako hoćemo pravo demokratsko, globalno društvo, trebalo bi razmisliti o tome da se u borbi protiv imperijalizma i protiv različitih oblika kolonijalizma mora obratiti pažnja na borbu za pluralnost medija.
Druga stvar, kada se danas priča o postčinjeničnom društvu, postfaktičnom, fake news… Mene to veoma nervira, jer kao da nemamo istorijsko pamćenje. Da se podsetimo: Marks i Engels kažu da su vladajuće ideje neke epohe – ideje vladajuće klase u toj epohi. Kao da smo zaboravili model propagande koji su uradili Herman i Čomski, iz kojeg je jasno da u demokratskim društvima korporativni mediji stvaraju propagandu. Zatim, Gi Deboru “Društvu spektakla”, objašnjava šta je spektakl. I Bodrijar priča o simulaciji, još pre 30 godina. Dakle, mi smo uvek živeli u društvu propagande, laži, manipulacija, a ne samo sad. Možemo li se setiti kako je počeo rat u Iraku? Počeo je sa velikom laži i manipulacijom da je Sadam Husein imao oružje za masovno uništenje, a znamo da ga nije bilo. Još jednom bih naglasio, jer mi se to čini bitnim. Naš mozak na ravni nesvesnog ne pravi razlike između činjenica i fikcije, između onoga što je realno i onoga što je irealno. Sa tog stajališta nije bitno da li mi radimo u svetu činjenica ili u svetu fikcije, jer sve to na nesvesnoj ravni ima neke efekte. Takođe, spektakl – ako pogledamo ono što kaže Debor – nema razlike između fakata i fikcije, između news i entertainment. Tako da denuncijacija ovog postfaktičkog društva, borbe za pluralnost i demokratiju, treba da zajedno, istovremeno u sebe uključi i borbu protiv news media, a sa druge strane, to je borba protiv medija zabave. Zašto? Jer kako sam kazao – 85 odsto soft powera je sprovedeno preko Holivuda.
Ako posmatramo izbegličku krizu danas, ponešto su i činjenice koje iznose mediji i političari, ali ova demonizacija Arapa i islama svakako ima paralele u demonizaciji Arapa i drugih u filmovima, TV serijama itd. Orijentalizam kao produkcija drugoga nije samo politička produkcija, nije samo produkcija na razini newsmedia već je produkcija koja se stvara u filmovima, TV serijama, romanima itd. Sa tog stajališta naša analiza, naša borba treba da bude u svetu činjenica, ali i u svetu fikcije.
Link: http://digitalna.ff.uns.ac.rs/sadrzaj/2017/978-86-6065-445-0
Naslov | Populizam, izbeglička kriza, religija, mediji |
Tip publikacije | Zbornik radova |
Godina izdanja | 2017 |
Broj strana | 310 |
Autori | Dubravka Valić Nedeljković, Dinko Gruhonjić |
Izdavač | Filozofski fakultet |
Grad | Novi Sad |
ISBN | 978-86-6065-445-0 |