Vozim – iako ne hodam

Prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, pravo svih ljudi je pravo na “život, slobodu i sigurnost… bez ikakvih razlika” Svako od nas, svugdje, u svako doba ima pravo na cijeli niz ljudskih prava, ljudska prava pripadaju jednako za svakoga od nas i vežu nas zajedno kao globalnu zajednicu sa istim idealima i vrijednostima. Osobe sa invaliditetom su specifična i osjetljiva kategorija i također je naglašeno njihovo pravo na život, uključenost u zajednicu, na pomagala koja im mogu olakšavati život, nesmetano kretanje.. Na žalost, i pored svih Konvencija i zakona, svakodnevni život osoba sa invaliditetom je ispunjena preprekama u kretanju, komunikaciji sa drugima, obavljanju sitnih svakodnevnih poslova. Sve životne odluke umnogome ovise o tome koliko je zajednica spremna da poštuje konvencije i zakone, postavi prilagođen prilaz na ulaz u zgradu i lift; uključi lične asistente u nastavu; shvati da nečije fizičke karakteristike nisu razlog za život između četiri zida, te da svaka osoba ima potencijale koji se mogu – i moraju – razviti i iskoristiti.

U JU Opća gimnazija „Bosanska Krupa“ održano je predavanje Saveza udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Unsko-sanskog kanton pod nazivom: „Vozim – iako ne hodam“.

Cilj predavanja je bio potaknuti djecu na razmišljanje o tome kakav je život mladog čovjeka u invalidskim kolicima, a edukativni dio se odnosio na preventivno i neformalno učenje o posljedicama neodgovornog ponašanja u saobraćaju.

Paraplegija, koja je donijela nagle i duboke životne promjene predavaču i učinila ga nesposobnim za bavljenje mnogim aktivnostima, nastupila je usljed saobraćajne nesreće koju je prouzročila sekunda nepažnje, tj pospanost u vožnji.

Predavač je otvoreno učenicima trećih i četvrtih razreda ispričao svoju ispovijest kroz kakve teške trenutke je prošao nakon nesreće i saznanja da je trajno vezan za invalidska kolica.

Osim strašnih bolova za koje je rekao da se ne mogu opisati, mjeseci ležanja u krevetu, dekubitalnih rana, teškoća pri običnim fiziološkim i higijenskim potrebama, do depresije kroz koju je prošao dok se pomirio sa stanjem u kakvom se našao.

Posebno je naglasio da su najčešći problemi s kojima se susreću osobe s invaliditetom nepristupačnost u svakom smislu, od arhitektonskih barijera do nepristupačnih ljudi, a poseban problem im prave barijere u kretanju.

Iako iz Udruženja konstatno ukazuju na te probleme, malo je onih koji za njih imaju sluha, a njihovi prijedlozi i zahtjevi najčešće bivaju odbijeni zbog nedostatka novca.

Podršku mu je najviše pružala njegova majka i djevojka koja mu je ubrzo postala i supruga.

Učenici su nakon toga imali simulaciju pijanstva i upotrebe marihuane pomoću specijalnih naočala, pomoću kojih su imali zadatak preći prepreke (čunjeve) i doći do predavača!

Učenici su na ovaj vrlo zanimljiv način naučili sve opasnosti koje se kriju iza nepažnje i neodgovornog ponašanja u vožnji što uistinu može spasiti mnogo života, a jedan spašen život je neprocjenjivo blago. Najvažniju lekciju koju su naučili je da je naša sposobnost stvaranja, prevladavanja, izdržavanja, preobražavanja i ljubavi veća od naše patnje.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.