Rođeni 1968. godine, Boško Brkić i Admira Ismić bili su simbol epske ljubavi o kojoj su pisali veliki svjetski pisci u svojim knjigama i upravo takva ljubav živjela je u našem Sarajevu. Dvoje mladih, sa samo dva oružja – ljubav i san o bijegu. Bijeg iz života koji je bio pun granica, prepreka i ljudi koji su bili spremni stati im na put. Nakon godinu dana života pod opsadom, shvatili su da je vrijeme za bijeg, za neka novo mjesto gdje njihova sreća nema ograničenja. No, to je bila samo mašta. Nekoliko metara pred slobodom i pred onim o čemu su maštali, njihov život je prestao. Prekinut je zlim ljudima i njihovim namjerama da unište sve što krasi ovaj grad, sve što je u svom potpunom cvatu. Dva hica, dva života oduzeta. Bar su tako zamišljali zli, izopaćeni umovi. Boško je izdahnuo nakon prvog hica, Admira, svjesna da je kraj, dopuzala je do njega smrtno ranjena i zagrlila ga je da bar svoju smrt, svoje uvenuće doživi s njim.
Bila je to ljubav o kojoj je pričalo Sarajevo , o kojoj su pisali svi svjetski mediji.
Danas se podsjetimo na njihovu hrabrost koja nas je inspirisala da ostavimo pismeni trag o ljubavi Admire i Boška; o ljubavi koja je iznad svih ratova i pogrešnih ideala.
Literarni rad: Amina Ahmetspahić i Deni Paralović, IX 2
Zahvaljujem na ustupljenom videozapisu i fotografijama učenika naše škole. Vi i Vaša nastavnica Aida Petković ste nas podsjetili da je snaga ljubavi iznad svih pogrešnih ideala i ratova. Hvala Beris Bajrović (autor filma https://vimeo.com/272176036 ) Sarah Zajković, Savina Vuković, Irsa Spahić, Amina Voloder, Edna Husejnović, Larisa Kadrić, Amina Ahmetspahić, Deni Paralović.
Informaciju poslala: Suada Čamo, JU OŠ “Nafija Sarajlić”, Sarajevo