Socijalizam u Americi

Foto: Pixabay / Ilustracija

Četiri od deset Amerikanca vjeruje da je socijalizam dobar za SAD, dok se polovica ispitanih ne slaže s tom izjavom, rezultati su istraživanja jedne od najkredibilnijih institucija koje se bave ispitivanjem javnog mišljenja – Gallupa. Na uzorku od 1024 odrasle osobe u SAD-u, Gallup je ispitao promjene u političkim trendovima te dobio rezultate da 43 posto Amerikanaca vjeruje da bi neki oblik socijalizma bio dobar za zemlju, dok 51 posto i dalje smatra da bi to bilo loše.

Brojevi pokazuju povećanje u odnosu na 1942. godinu, danas u SAD-u u socijalizam vjeruje 18 posto ljudi više nego tada. Usporedba je rađena s podacima iz ankete Roper/Fortune iz 1942. godine. Međutim, danas je broj ljudi koji vjeruju da bi socijalizam bio loš za SAD također veći – za 11 posto. To znači da je pao broj ljudi koji nemaju mišljenje – i to za 28 posto.

No, odgovor na pitanje što točno Amerikancima znači socijalizam, pokazao se nešto malo neobičnijim, a rezultat je to lokal-specifičnih historijsko materijalnih uvjeta. Naprimjer, tek jedan dio ispitanih socijalizam definira kao kontrolu javnosti (u američkom slučaju, države) nad sredstvima za proizvodnju, dok drugima to znači tek kontrolu države nad socijalnim pitanjima – primarno okolišem i pravima potrošača, ili drugim socijalnim politikama. Takvom je stavu zasigurno doprinio i Bernie Sanders, najpoznatiji demokratski socijalist u SAD-u, a izjavama u kojima kazuje kako kada on priča o tome, misli na zemlje poput Danske, Švedske i Finske, a ne na Kubu i Venezuelu.

Od demonizacije do ignorancije

Dekade dezinformiranja, iskrivljavanja koncepta, tabuizacije i demonizacije socijalizma učinile su svoje. Iz anketa se zapravo vidi da Amerikanci ne znaju na što točno misle, kad govore o socijalizmu. Njih 17 posto izjednačuje koncept sa socijalnom pravdom. Primjerice, mnoge će možda iznenaditi da istovremeno polovica ispitanika smatra socijalizam lošim za zemlju, gotovo dvije trećine smatraju da je američka ekonomija više pod utjecajem vlade nego slobodnog tržišta ili da je pod jednakim utjecajem oba faktora. Još jedan podatak kojeg je dobio Gallup kaže da danas većina Demokrata socijalizam vidi pozitivno, no da je veće iznenađenje to što čak 47 posto Demokrata danas vidi kapitalizam kao negativan. Za socijalističkog kandidata za predsjednika glasalo bi 47 posto Amerikanaca, dok bi za ateista glasalo 58 posto, a za muslimanskog kandidata 60 posto.

Ipak, nedvojbeno je, pokazuje Gallup, kako bi u slučaju većine ekonomskih područja Amerikanci i dalje mahom ipak radije birali slobodno tržište naspram državne kontrole. Posebno se to odnosi na sektore tehnoloških inovacija (iako povijesni podaci pokazuju da su Rusi jako dugo zapravo vodili u svemirskoj utrci, kao da su njihove neiskorištene nacrte za rakete kasnije kupili Amerikanci, a tu je i činjenica da se Sojuz pokazao kvalitetnijim programom od recimo Shuttle-a te dan danas prevozi američke astronaute od Kazahstana do Međunarodne svemirske postaje).

No, najindikativniji podatak Gallupovog istraživanja pokazuje kako bi Amerikanci distribuciju bogatstva također radije povjerili slobodnom tržištu nego državi, i to usprkos porastu oblika siromaštva u SAD-u (od pothranjene djece, preko broja beskućnika, zaposlenih siromašnih pa do neobrazovanih radničkih masa zbog uništenog javnog obrazovnog sustava). Slobodnom tržištu vjeruju više nego državi kad se radi i o ostatku ekonomije, zdravstvenom i obrazovnom sustavu te visini plaća.

Ova kakofonija američkih vrijednosti može se tumačiti kao rezultat loše informiranosti, još goreg obrazovanja i dekada demonizacije kolektivističkih vrijednosti u korist posvećenog pojedinca. Nije stoga ni čudo, što je jedini osjećaj zajedništva i pripadnosti zajednici, jedini osjećaj kolektivnosti danas u SAD-u postojan u okrilju razno raznih Ckrava. Pripadnost zajednici SAD je tabuizacijom socijalizma potpuno desekularizirao i sveo na spiritualno i religiozno pitanje. S druge strane, isti proces rezultirao je izostankom izbalansiranih društvenih javnih rasprava za i protiv državne intervencije i tržišta, što je pak otvorilo prostor za razvoj brojnih teorija zavjere. One su zaposjele ispražnjeno mjesto historijsko materijalističke društvene kritike, a u kombinaciji s erodiranim javnim obrazovnim sustavom, nikakva nas američka proturječja više ne bi trebala iznenađivati.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.