Dragi fanovi, sledbenici, obožavatelji, mušterije, kritičari dobronamjerni i konstruktivni, kao i ovi drugi, zatim svi ljudi koji su potpuno indiferentni prema mom djelu – najiskrenije vam želim sve najbolje u 2019. godini, prije svega da budete zdravi, zatim veseli, sposobni za poduhvate koji vas čekaju.
Intenzivno sam nekoliko godina mislio o tome kako da društvo u cjelini bude sretnije, funkcionalnije, bogatije, odgovornije – jednom riječju bolje, nametnuo mi se ovaj društveni algoritam – koji bi veoma brzo mogao da unapredi svijet u kom živimo.
Treba da počnemo odmah od našeg ličnog popravljanja odnosa sa najbližim okruženjem.
1. Pronaći najmanje jednog čovjeka kom vjeruješ i za koga procjenjuješ da je pametniji i bolji od tebe.
2. Potrudi se da i on stekne povjerenje u tebe.
3. Pronađi nekog mlađeg i nesposobnijeg od sebe kome ćeš vjerovati i kome ćeš biti “protegais”.
4. Sa ljudima sa kojima uspješno ostvaruješ neku saradnju, počni i novu, paralelnu saradnju, na primer, možda tvoj frizer istovremeno ima i organsku farmu pilića, pa ih nabavljaj od njega. Ako imaš dobru saradnju po jednom osnovu, to sasvim opravdano daje pretpostavku da će saradnja i na drugom planu biti uspješna.
Ovako se stvaraju mikro zajednice, uspješne, funkcionalne i trajne, i postaju kvalitetan građevni materijal za izgradnju društva u cjelini. Od zrnaca prašine ne može se napraviti kuća. Prvo se prave cigle, pa od njih kuća. Ako se cigle raspadaju, na šta će ličiti kuća? Naši lični, nekvalitetni odnosi sa najbližim okruženjem oko nas rezultiraju nedovoljno kvalitetnim društvom u cjelini.
Naši kvalitetni odnosi sa najbližim okruženjem zapravo su osnovni građevinski materijal za izgradnju stabilnog i bogatog društva. U suprotnom, svako od nas kao pojedinac je “Sirak tužni bez igdje ikoga, jedna slamka među vihorove” (P.P. Njegoš)
Neka je sretna Nova godina!