Pušimo i vjerujemo

Pasivni pušač, na ovaj ili onaj način, astmatičan ili ne, svaki je građanin
BiHEPA

Snagom ovih argumenata i povjerenjem kao u gljivara na magistrali, mi gledamo kako naša omladina puši nargilu.

Piše: Sanja Hajdukov za AlJazeera

„Ulivao je povjerenje kao astmatični ljubavnik!“, mislim da su ovo Krležine riječi. Baš nekako tako sam gladala u komšiju koji je u mene, usred pozorišne predstave, otpuhnuo dim iz elektronske cigarete. „Ove nisu štetne, ne zagađuju, ne truju.“

Otpuhujući dim zadovoljno, uz kašalj je u pauzi u tu neobičnu napravu sipao neku zaudarajuću mutnu smeđu tečnost, dopremljenu ko zna kad i čime iz ne tako susjedne Kine. A šta sadrži ta tečnost, e pa to ni u Kini ne znaju. No važno je da mi vjerujemo da to nije uopšte štetno.

Pasivni pušač, na ovaj ili onaj način, astmatičan ili ne, svaki je građanin BiH. Da u ovoj zemlji nikada ne može biti dosadno, dokazuje i novi trend pušenja nargile, naročito u pješačkim zonama BH gradova, baš tamo gdje bi bilo zgodno provozati bebu u kolicima, protegnuti malo noge nakon dugog sjedenja na poslu, ruku pod ruku prošetati sa starim roditeljima.

No, ako to želite, znajte da će vaša beba, ili vaša stara majka, dobiti opstruktivni bronhitis, usljed udisanja aromatičnih dimova iz bezbroj nargila, koje su zauzele centralna mjesta u gradu i koje neumorno konzumira ona mladost, na kojoj svijet treba da ostane.

Ja bih rekla da je riječ o naivnom vjerovanju kako je sve zapravo u redu. Sve je dobro i ništa nije štetno. I drugo, naviknuti smo na status pasivnog pušača. Evo da se malo podsjetimo:

Sebe brojim u ljude koji znaju nešto o marketingu, al’ ne mogu da prestanem da se divim onima koji su svojevremeno putem piramidalne šeme, prodavali univerzalne deterdžente koji su čak jestivi! I promovisali kako su ti deterdženti neškodljivi, napravljeni od prirodnih materijala, pa kad na primjer operete veš, ili prozor, ili tepsiju, sve tim istim deterdžentom, onda tu vodu možete i da popijete! Ili da njom zalijete cvijeće, jer je šteta da propadne. Idući tom logikom dalje, mogli bismo sa rastvorom tog deterdženta i hljeb da zamijesimo, ako želimo ili da se naprosto zapitamo: „Zašto se to uopšte zove deterdžent? I zašto da ga pijem?“

Zanimljivo je da je uvijek bilo onih koji su u ovo vjerovali i žestinom kojom ateista vjerniku objašnjava kako nema Boga, uvjeravali vas da je to jedini i najbolji deterdžent – sve pere, sve mrlje skida, a pri tome totalno neškodljiv i čak jestiv. Ako ništa, pitak!

Bezumno vjerovanje gljivaru

Ili, kad nam neko prodaje preparat za brzo mršavljenje, pa kaže: ovo je sve zdravo i prirodno. Prije svakog obroka razmutiš sadržaj kesice i popiješ. I tako za par dana, izgubićeš željeni broj kilograma. Ti pogledaš, sadržaj kesice je neki zelenkasto-smeđi prah.

Ako slučajno upitaš šta je to, hitar odgovor stiže kako je taj prašak zapravo ekstrakt nekih rijetkih ljekovitih trava, neophodnih našem organzimu, jer je nama, naravno, osim želje za vitkom linijom presudno i to da znamo da preparat koji rado razmućujemo ne sadrži nikakvu hemikaliju, nego samo zdravlje iz botaničke bašte.

Mi, aktivni i pasivni pušači, na bazi ovog objašnjenja, već vidimo najvitkiju verziju sebe, kako sjeda u nargila bar, dok drugi aktivni i pasivni pušači razmahuju dim da vide da li smo to nove mi, onakve kakve smo nekada bile.

Djaluje mi ovo kao bezumno vjerovanje gljivaru, koji tvrdi da su gljive odlične.

„A da li su otrovne?“

„Ma jok, ništa ne brini, pa ja to berem godinama, moja djeca su na tim gljivama odrasla.“

Jer on je rekao da ne brinem i ja to uzimam bezrezervno. On, koji stoji pored magistralne ceste s kesom tek ubranih gljiva, koga nikad nisam vidjela, niti ću ikada više. Možda je već i suviše da nas podsjetim da s takvim povjerenjem pristupamo svima koji prodaju mlado povrće na pijaci, sa jedinim argumentom: „Cvekla ti je zdrava i neprskana, iz moje bašte.“

A gdje je bašta i da li je u samom epicentru naslaga osiromašenog uranijuma, to se mi ne pitamo, jer sve što je iz „njene bašte“ mora biti zdravo i neprskano.

Fotografija za Instagram

Snagom ovih argumenata i povjerenjem kao u gljivara, mi gledamo kako naša omladina puši nargilu, za koju brojne analize dokazuju da je štetnija od cigareta, izaziva ovisnost, mučnine, glavobolje, dekoncentraciju i ko zna šta još. Ali ono što mi čujemo jeste da je u toj smjesi samo 20 posto duhana, a ostalo su med i voćne arome – dakle zdravo! Pušimo i vjerujemo.

Zbog magnetne privlačnosti koju ima sve što je orijentalno i ja sam probala nargilu, da se ne lažemo. I uvidjela da aromatične kockice, koje se žare, u stvari imaju ukus maline, jabuke, cimeta i da je sve to zapravo neukusno. Tvrde to i mladi, koji nargilu konzumiraju redovno. „Neukusna je“, vele, „al je dobra slika za Instagram!“

Danas dobra slika, sutra psihička ovisnost, depresivno ili agresivno ponašanje.

Oni koji prodaju tečnost za elektronske cigarete, duhan za nargilu, praškaste smjese za mršavljenje braniće se time kako proizvodi sadrže samo dozvoljene supstance!

Dozvoljena supstanca? Pa zar to samo po sebi ne zvuči dovoljno opasno?

Jer upravo te supstance koje danas daju dobru sliku za Instagram, od sutra nas kontinuirano pretvaraju u astmatične ljubavnike koji su imali povjerenja.

Izvor: Al Jazeera

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.