Nogom na srpski jezik

U nedjelju rano ujutro, pod okriljem noći, nakon Torcida kupa turistički Supetar na Braču bio je poprištem krvavoga incidenta uzrokovanog, po svemu sudeći, nacionalnom mržnjom. Dvadesetak pijanih i agresivnih huligana, ničim izazvano, navalilo je na sezonce uz pokliče ”Tko je od vas Srbin” i ”Ubij Srbina!” i polomili na četiri mjesta nos supetarskome vatrogascu koji ih je branio, a trojicu sirotih mladića iz Slavonije i Varaždinku koja je svojim tijelom pokušala zaštititi kolegu po kojemu su pljuštali udarci dobrano iscipelarili.

Kada ih je lokalni taksist osvijetlio reflektorima svoga kombija, hrabra bratija šovinista, valjda u strahu od prepoznavanja, razbježala se na sve strane tako da je policija uspjela privesti tek dvojicu hrabrih (za ostatkom se traga), koji su organima reda mrtvi hladni priznali zločin iz mržnje.

Nisu, naime, poricali da su supetarske sezonce brutalno iscipelarili “jer pričaju srpski”. Nacionalizmom zadojenim budalama svaki je razlog dobar da u čoporu (jer jedino su tako fašisti “hrabri”) navale na slabije.

I ma kako strašan, upravo gadljiv za jedno turističko mjesto bio ovaj, jedan u nizu huliganskih napada po Dalmaciji, ma koliko govorio o nedopustivoj isključivosti i šovinističkom nacionalizmu mladih, dvadesetogodišnjaka rođenih debelo iza Domovinkoga rata – dobio bi vjerojatno tek nakratko pažnju novina, portala i teleteksta i bio bi, kao i drugi izgredi tog tipa, brzo zaboravljen da, eto, Supetar nema gradonačelnicu kakvu ima.

Ivana Marković, četrdesetogodišnja SDP-ova gradonačelnica u drugom mandatu, koja je taj gradić izvukla iz nagomilanih dugova i ovaj puta je postupila ispravno. Promptno je osudila nasilje iz mržnje, zatražila najstrože kazne za počinitelje koji, po svemu sudeći, nisu iz Supetra te rekla kako uskraćuje donaciju Torcida kupu kad su mu takvi sudionici.

Treba li uopće reći da je tim postupkom naišla na opće odobravanje svih koji se srame sunarodnjaka koji misle da im pripadnost hrvatskome narodu daje za pravo da teroriziraju sve druge i drugačije.

Meni osobno ta mlada žena imponira jer svojim političkim djelovanjem na lokalnoj razini pokazuje i dokazuje svu neistinitost tvrdnje da je u Hrvatskoj potpuno svejedno jesu li na vlasti socijaldemokrati ili hadezeovci. E, pa nije svejedno. Ova žena, naime, nije prvi puta rekla “Ne može!”

Rekla je to i vodstvu Počasnoga bleiburškoga voda (Vukojeviću, Šeksu i Vukušiću) kad su zatražili sredstva za svoje projekte. Odluku je obrazložila činjenicom da je sredstva utrošila za proslavu 75. obljetnice oslobođenja Brača od fašističke i nacističke okupacije koja je odnijela živote 492 bračka borca i 275 civila, Bračana, među kojima su bila i djeca, njih 110.

Bleiburškome vodu jasno je tada poručila da će proslava 75. obljetnice biti u “čast prisjećanja na sve one koji su bili dio borbe velikog svjetskog pokreta za slobodu i dostojanstvo čovjeka”.

Rekla je ”Ne može” i moćnome lokalnom poduzetniku, bogatom povratniku iz Amerike. Pokušao je uzurpirati javno dobro, cestu koja prolazi kroz njegov turistički resort. Verbalno joj je prijetio, ali ju to nije pokolebalo. Stvar s cestom dala je na sud i suđenje je okončano u korist Supetra i Supetrana, koji tom cestom idu na mjesno groblje.

Kaznila je i firmu u kojoj joj radi suprug kad je bez dozvole postavila štand sa turističkim plakatima na supetarsku rivu.

Sredstvima dobivenim od EU rješava nagomilane probleme tako efikasno da je Supetar od grada gubitaša dospio u deset najpoželjnijih hrvatskih gradova za život, koji ni s demografijom, za razliku od drugih otočkih gradova, nema problema.

Možda na nacionalnoj razini političari stranke na vlasti i oni iz vodeće oporbene nalikuju k’o jaje jajetu, ali na lokalnoj razini, onoj bitnoj za živote svih nas, razlike očito postoje.

Čine ih sposobni mlađi ljudi koji od svojih sredina žele načiniti i čine pristojna mjesta za život svih svojih sugrađana, ali i onih koji u te gradove dolaze raditi u sezoni. Zato je ova brza i ispravna reakcija gradonačelnice (uskrata sredstava, pa makar i simboličnih, za Torcida kup) itekako važna jer podebljava njezinu poruku o Supetru kao otvorenom i tolerantnom turističkom gradu koji odista neće dopuštati nasilje.”Pogotovo”, rekla je Marković, ”ako se događa samo zato jer netko pripada drugoj nacionalnosti”.

Dakle, jasna, ljudski jednostavna osuda, bez političkog kalkuliranja i traženja opravdanja za šovinizmom zatrovane nasilnike. Nema onog tako tipičnog “Ali oni su nama …”, što gotovo folklorno prati većinu osuda HDZ političara, nema tog otrcanog “ali” koje uvijek iznova daje alibi za neke nove zločine i nerede na sportskim terenima, za fašističke grafite po zidovima, ali i za torcidaško “lektoriranje srpskog jezika” nogama.

Krv nije voda. Geni brački, geni onih koji su bili dio borbe velikog svjetskog pokreta za slobodu i dostojanstvo čovjeka progovaraju u teškim situacijama kroz gradonačelnicu Supetra – i dobro je da je tako.

Piše: Nela Vlašić za Autograf

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.