Kongoanski ginekolog Denis Mukwege i jezidska aktivistica Nadija Murad dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za mir za svoju borbu protiv korištenja silovanja kao oružja u ratu, objavio je Norveški odbor za dodjelu Nobelove nagrade.
Murad: Bivši ISIS seksualna ropkinja koja je postala aktivistkinja
Nadia Murad je aktivistica za ljudska prava iz Iraka. Jedna od oko 3.000 djevojaka i žena iz manjine Yazidi koje su bile žrtve silovanja i drugih zlostavljanja terorističke grupe ISIS, kada su oni osvojili ključne gradove u zemlji 2014. godine.
U svjedočenju Kongresu Sjedinjenih Država u junu 2016. godine, Murad je detaljno opisala kako su ona i hiljade drugih Yazidi žena i djevojaka porobljene i silovane kao zarobljenice ISIS-a. Ispričala je kako su šestero njezine braće i majka ubijene u istom danu od strane ISIS-a.
Murad je naposljetku pobjegla u Mosul gdje joj je muslimanska porodica pomogla da dobije lažni islamski identifikacijski dokument koji joj je omogućio da pobjegne sa ISIS-ovih područja.
2016. godine, u dobi od samo 23 godine, imenovana je prvom Ambasadoricom dobre volje za dostojanstvo preživjelih trgovinom ljudima, priopćeno je iz Nobelovog odbora.
Mukwege: ‘Čovjek koji ozdravlja žene’
Mukwege je svjetski poznat kongoanski hirurg, osnivač i medicinski direktor Panzi bolnice u Bukavu, Demokratska Republika Kongo (DRC).
Mnogi ga vide spasitelja žrtava seksualnog nasilja u svojoj rodnoj zemlji, gdje je njegova bolnica postala utočište i svjetionik nade hiljadama žena. Svojim radom zaslužio je nadimak “muškarca koji liječi (ozdravlja) žene”.
U svojoj bolnici ženama liječi vaginalnu fistulu – mišićne poderotine uzrokovane nasilnim silovanjem – te također pruža savjetovanje i liječenje psiholoških posljedica njihovih iskustava.
Mukwege je rekao da je fistula jedno od najgorih stradanja koje žena može doživjeti. “Fistula je dramatična za ženu”, rekao je za CNN u intervjuu 2009. godine. “Gdje god da ide, ljudi ne žele biti blizu nje i odbacuju je, pa je to bolest koja je gora od gube.”
Berit Reiss-Andersen, predsjedavajući norveškog Nobelovog odbora, objašnjavao je kako je ovaj par “ugrozio svoju ličnu sigurnost hrabro se boreći protiv ratnih zločina i tražeći pravdu za žrtve”.