Nije li besmisleno i nadasve glupo zazivati novi rat u BiH kad će nas, tvrde demografi, za dvjesta i kusur godina đavo ionako sve odnijeti, najprije Srbe i Hrvate, a potom i Bošnjake.
U kolumni “Književnost i zvijezde”, objavljenoj nedavno u Nedeljniku, peruanski nobelovac i jedan od najpoznatijih pisaca Latinske Amerike Mario Vargas Llosa opisuje svoju posjetu La Palmi, mjestu na jednom od najmanjih Kanarskih ostrva. Na planinskom vrhuncu visokom oko 2.400 metara nalazi se Opservatorijum, sačinjen od ogromnih noćnih i solarnih teleskopa koje su razne zemlje izgradile na tom vrhu i koji, od polovine osamdesetih godina prošlog vijeka, privlači astronome sa čitave planete. Poznat kao ateista, Llosa kaže kako je za nepuna dva dana, koliko je tamo proveo, naučio više toga nego ukupno na svim drugim putovanjima u životu: “Istinsko čudo se dešava kada padne mrak, kada nebo počne da naseljava beskrajno mnoštvo zvijezda, sazviježđa, planeta, svjetlosti koje se iskričavo gase i pale, dok čovjek postaje strašno svjestan da tamo, iznad njegove glave, obitava beskonačan univerzum.” Okružen grupom astronoma, on ih pita koji procenat njih je religiozan? Nakon kraćeg razmišljanja, rekli su mu da ih je vjerovatno dvadeset procenata, dok su ostali agnostici ili ateisti. Zanimalo ga je i kolike su šanse da mala planeta Zemlja nestane usljed udara džinovskog aerolita koji bi bio nekoliko puta veći od onog što je udario u Sibir prije otprilike sto godina, razorivši ogromnu teritoriju. Astronomi su bili jedinstveni u zaključku da su šanse da se to dogodi i velike i male. Kao hipoteza, može da se dogodi već sutra, i da sve što se nalazi oko nas vrati u ništavilo iz kojeg je izašlo prije samo nekoliko miliona godina. Suočen sa činjenicom da je takav kraj naše planete ipak moguć, Llosa opominje: “Sagledani iz perspektive zvijezda, ratovi i sva nasilja kojima je prožeta istorija čovječanstva djeluju nadasve glupo i minorno!”
Pisac dobro zna šta se na Balkanu dešavalo devedesetih godina prošlog vijeka, i sam je pisao o tome. Mogu samo pretpostaviti šta bi rekao kad bi čuo da ovdje ima tipova koji zazivaju novi rat koji bi, a gdje bi drugo, počeo u Bosni i Hercegovini. Kako je jednom američkom novinaru objašnjavao psihijatar, utemeljitelj Republike Srpske, u Haagu osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić, stvar je prilično jednostavna: “Upadneš u susjedno selo, pobiješ nekoliko ljudi tuđe vjere, i rat na Balkanu je počeo!” Nakon svih užasa koji su se desili, zdravom razumu je teško dokučiti šta je u glavama onih kojima je bilo malo krvi. Zar nekim penzionisanim generalima nije dosta rata? Zar političkim liderima najmanje sto hiljada mrtvih, nekoliko stotina hiljada osakaćenih i milion ljudi koji danas ne žive u svojim domovima nije dovoljno tragičan bilans proteklog klanja u ovoj zemlji? Jedina svrha novog rata sastojala bi se u tome da nam budućnost bude sto puta gora od sadašnjosti! Postoji li iko normalan ko to želi?
Dobošari ratnih oblaka “okidač” novog sukoba vide u secesionističkim radovima Milorada Dodika, kao i u njegovoj otvorenoj podršci Draganu Čoviću da pošto-poto ozakoni postojanje trećeg entiteta. Dodik godinama mentalno priprema Srbe za “svečanost otcjepljenja”, dok Čović održava adrenalin među nostalgičarima Herceg-Bosne tako što svakodnevno drži političku misu posvećenu njihovom neravnopravnom položaju. Ili će Hrvati biti jednakopravni ili Bosne i Hercegovine neće biti, izričit je ovaj lider. Može i secesija, može i treći entitet, ali po cijenu općeg rata, uzvraćaju bošnjački politički prvaci. Idu izbori, a zastrašivanje naroda se intenzivira. Rajko Vasić, nekadašnji pisar u Dodikovom štabu, ovih je dana, kako su javili mediji, zaprijetio novim genocidom!? S druge pak strane, ispostavilo se da pjesma akademika i promotora srpskog nacionalizma Matije Bećkovića “Ćeraćemo se još” djeluje inspirativno na Nasera Orića. Naime, ono u čemu se Bećković i Orić slažu jeste da ćemo se “ćerati još”, što je dovelo do hitnog sastanka Vučića i Dodika u Beogradu. U čije ime Rajko Vasić najavljuje novi genocid, a u čije Naser Orić novo “ćeranje”? Čija nevidljiva ruka pokreće ruke fašističkih aktivista koji su prije nekoliko dana u Tuzli i Sarajevu ispisali prijeteće poruke Jevrejima? Zašto bi jutarnji ezan sa Ferhadije, kako tvrdi Dodik, uznemiravao Srbe u Banjoj Luci – pitanja su na koja nema odgovora. Ovi opojni kokteli straha, namijenjeni svakom narodu pojedinačno, spravljaju se u nekim mračnim podrumima i služe revitalizaciji nacionalističkih opcija.
Međutim, oni koji zamišljaju novi rat izgubili su ga prije nego što je on i počeo, jer prave račun bez krčmara. Anketa koju je u novembru prošle godine provela TV Face, pokazala je da bi u slučaju rata čak 66 posto građana napustilo Bosnu i Hercegovinu! Ko bi dakle i za kakve ciljeve ratovao ako se zna da bi nakon toga ova država definitivno prestala postojati? To pitanje takođe ostaje bez objašnjenja. Danas, toliko godina nakon apokaliptičnog iskustva kroz koje smo prošli, zemlju i dalje vode ljudi koji narode zamajavaju pogrešnim ciljevima. To su ljudi bez vizije, iza njihove dugogodišnje vladavine su sve sami neuspjesi i promašaji, ali su zato majstori u odvlačenju pažnje od teških egzistencijalnih problema s kojima većina stanovništva živi. Zaposjeli su sav etnopolitički prostor, podržani od vjerskih institucija, i osim makijavelističkog očuvanja vlasti ne tiče ih se ništa drugo.
U današnjem svijetu sve je moguće. Pa i to da neka budala izazove sukob u ovoj zemlji, gdje razum i dalje uzmiče pred emocijama. Naravno, postoji mnogo razloga koji se takvoj avanturi protive. Evo jednog od njih, dugoročno valjda i najuvjerljivijeg: Balkan se ubrzano prazni i sve nas je manje na prostoru poznatom kao “bure baruta”. Nakon raspada Jugoslavije BiH je ostala bez skoro milion stanovnika, Srbija bez 800 hiljada, a Hrvatska bez blizu 660 hiljada. Po postojećim stopama priraštaja, krajem ovog stoljeća u Srbiji će živjeti svega 3.142.000 Srba, dok će Albanaca biti blizu pet miliona više nego sada. Doris Pack, naša stara poznanica, bivša poslanica u Evropskom parlamentu, izjavila je neki dan da će BiH za dvadeset godina postati “starački dom”!
Nije li dakle besmisleno i nadasve glupo zazivati novi rat u BiH kad će nas, tvrde demografi, za dvjesta i kusur godina đavo ionako sve odnijeti, najprije Srbe i Hrvate, a potom i Bošnjake?