Piše: Esmer Dragunić za diskriminacija.ba
Foto: Esmer Dragunić
Ono što ovaj hor čini drugačijim od ostalih je i to što je njegovih šest članica oboljelo i liječeno od karcinoma dojke. One kao i ostale žene, učestvuju na probama, nastupima i svim drugim aktivnostima hora.
Nijedna značajnija kulturna i vjerska manifestacija u Zenici posljednjih godina ne može proći bez nastupa Gradskog hora “Kasiopeja”, jednog od najneobičnijih horova u BiH i regionu. Ovaj hor, koji u gradu čelika postoji već pet godina, ima 55 članica i članova, i to većinom osoba treće životne dobi što ga čini jedinstvenim u našoj zemlji. Uz dva muškarca, sve članice hora su žene, a njihova prosječna starost je 64 godine.
“Kasiopeja” godinu, tradicionalno, počinje nastupom na proslavi pravoslavnog Božića i pravoslavne Nove godine, nastavlja s bajramskim praznicima, a završava adventskim koncertom u crkvi Svetog Ilije u Zenici. U međuvremenu, članice ovog hora nastupaju na mnogim kulturnim manifestacijama u gradu, a gostuju i u drugim gradovima u našoj zemlji.
Želja za uspjehom
Predsjednica udruženja Gradski hor “Kasiopeja” Branka Mehmedović kaže da ih, osim pjesme i muzike, odlikuju zajedništvo i želja za uspjehom.
“Gradski hor počeo je s radom 2014. godine u sastavu Kulturno-umjetničkog društva ‘Željezara’ Zenica kao jedna od sekcija. Međutim, htjele smo da budemo jake i samostalne. Tako smo se u aprilu 2018. godine izdvojili i osnovali svoje udruženje kao Centar za njegovanje horskog pjevanja, edukaciju i kreativni razvoj seniora”, kaže Mehmedović.
Posebno zanimljiv je naziv hora koji je, kako kaže Mehmedović, moto i simbolika njihovog postojanja.
“Naš naziv govori sve ono što mi hoćemo. Kasiopeja je sazviježđe. Kasiopeja nikad ne zalazi za horizontom, uvijek je vidljiva u toku cijele godine i prepoznatljiva po upečatljivom slovu ‘W’. Mi, okupljene u ovom horu, nećemo da zađemo za horizontom. Hoćemo da smo vidljive i prepoznatljive tokom cijele godine”, kaže Mehmedović.
Članice ovog zeničkog hora djeluju kao jedna velika porodica, a kako kaže Mehmedović, osim pjevanja i nastupa, nijedan rođendan ne prođe, a da ga zajedno ne proslave. Iako su većina njih penzionerke, hor je otvoren za sve uzraste. Predvođene dirigenticom Aldinom Aganović članice hora u prostorijama udruženja dva puta sedmično održavaju probe na kojima vlada odlična atmosfera. Dirigentica Aganović koja je već više od 25 godina zaposlena u Osnovnoj muzičkoj školi u Zenici kao profesorica solfeggia i dirigentica u horu, svoju neizmjernu ljubav prema muzici prenijela je i na žene u horu “Kasiopeja”.
“Divno mi je raditi s ovim ženama. One su meni opuštanje nakon rada s djecom tokom dana u školi. Ovo mi dođe kao smirenje. Jednostavno, jedva čekam probe i nastupe jer volim biti s ovim divnim ženama”, kaže Aganović.
Sedam koncerata u sedam gradova
Inače, “Kasiopeja” je jedini hor koji je prošle godine otpjevao sedam koncerata Srebreničkog inferna u sedam gradova u BiH što je, kako kaže Aganović, bilo na nivou profesionalaca.
Najmlađa članica “Kasiopeje” ima 34, a nastarija je Janja Lučić sa 83 godine. Kako nam je kazala Lučić, bez obzira na svoje godine, redovno dolazi na probe i uživa na svakom nastupu zajedno sa svojim kolegicama.
“Pjevam od gimnazijskih dana i to je moja druga ljubav. Prvo djeca pa onda muzika i pjevanje. Ne znam kako bih bez pjevanja. Svaki nastup, svaku probu i svako naše druženje željno iščekujem. I kad sam bila bolesna, pod injekcijama sam dolazila na probe. Jednostavno, prelijepo mi je s ovim ženama”, kaže Lučić koja je u horu, kao i većina ovih žena, od njegovog osnivanja.
Osim pjevanja, članice hora učestvuju i u drugim društveno korisnim aktivnostima. Jedna od takvih aktivnosti je i “Šetnja za ozdravljenje” – akcija posvećena jačanju svijesti u borbi protiv karcinoma dojke koja se svakog oktobra održava u Sarajevu i na kojoj svake godine učestvuju i ove Zeničanke.
Oboljele od karcinoma
Osim toga, ono što ovaj hor čini drugačijim od ostalih je i to što je njegovih šest članica oboljelo i liječeno od karcinoma dojke. One kao i ostale žene, učestvuju na probama, nastupima i svim drugim aktivnostima hora. Jedna od takvih žena je Vildana Durmo koja je članica “Kasiopeje” već četiri godine. Kako kaže, nakon što je oboljela od karcinoma dojke i završila s kemoterapijama, odmah se uključila u hor.
“Lijepo se osjećam. Volim da pjevam. Inače sam i član udruženja ‘Život’ koje okuplja žene oboljele od karcinoma dojke. Uključila sam se u hor jer mislim da je pjesma lijek za dušu pogotovo za nas koje prolazimo kemoterapije i razne tretmane u borbi za izlječenje. Ja se još uvijek liječim, a pjevanje mi mnogo znači”, kaže Durmo koja je samohrana majka dvoje djece.
Ni kiša niti snijeg, kako kaže, ne sprječavaju je da dođe na svaku probu.
“Pjesma mi ispuni dušu. Zadovoljstvo mi je da se družim sa ovim divnim ženama. Ne propuštam nijednu probu, a ni nastupe. Kad sam ovdje s ovim dragim ženama jednostavno zaboravim na sve svoje probleme, ne razmišljam o svojoj bolesti, družim se, pjevam. Ispočetka me bilo stid izaći pred publiku na nastupima. Međutim, vremenom sam zavoljela scenu uz našu dirigenticu. Kad pjevam u meni proradi adrenalin, a kad publika plješče to je nešto neopisivo. Kad naša dirigentica stoji ispred nas, ona nam da tu neku hrabrost i dodatnu energiju i jednostavno pjevamo za svoju dušu”, kaže Durmo.
Već četiri godine članica hora je i Aida Karić, također, oboljela od karcinoma dojke. Kaže da se nijednog trenutka nije pokajala što je došla u ovu veliku porodicu.
“Najprije me pozitivno iznenadilo što su članice većinom starije žene koje mi mnoge od njih mogu biti majke. Pitala sam se šta radim ja tu. Međutim, sve mi pružaju toliku podršku i toliko suosjećanja, a i lijepih savjeta od njih mogu dobiti. One su moja snaga, a ja njihova. Mnogo mi znači biti dio ovog hora. Ovdje jednostavno zaboravim na sve probleme”, kaže Karić.
Neophodna je podrška okoline
Da je pjevanje i, uopće, bavljenje nekom društvenom aktivnošću za osobe oboljele od karcinoma veoma važno smatra i Ana Abramušić, diplomirana psihologinja koja je zaposlena na Odjelu onkologije u Kantonalnoj bolnici Zenica. Abramušić, inače, poznaje sve ove žene oboljele od karcinoma, članice hora “Kasiopeja”, s kojima je kao psihologinja godinama radila i pomagala im u borbi za izlječenje.
“Saznanjem da osoba boluje od raka, u trenutku mijenja cijeli život i slijedi naporna i dugotrajna borba. U toj borbi često nema ni snage ni prostora za radost, druženje, za uživanje u životu. Kada se bolest pobijedi, najbolji način da se pobjeda proslavi je da se slavi život, svako na svoj način. Bolest nas podsjeti na ono šta je važno, a oporavak ponekad omogućava da se živi čak i kvalitetnije i autentičnije nego ranije. Ove gospođe su to uradile na fantastičan način”, kaže Abramušić.
Kada prođe period aktivnog liječenja i kad fizičko stanje to dozvoljava, dodaje Abramušić, sve vrste aktivnosti koje podižu duh služe i u cilju ozdravljenja, uključujući i društvene aktivnosti.
“Neki ljudi vole druženje, muziku, umjetnost, duhovnost, neki se okrenu sportu, pčelarstvu, pisanju… Svakako da je bavljenje onim što vas ispunjava i čini vas sretnim značajan faktor u održavanju cjelokupnog zdravlja. Bolja briga o sebi omogućava i jaču fizičku snagu, jači imunitet, lakše podnošenje medicinskih tretmana kao i brži oporavak”, ističe Abramušić.
U procesu ozdravljenja i prilagođavanja novonastaloj situaciji, smatra Abramušić, podrška okoline je neophodna.
“Posebno je značajna podrška od osoba sa sličnim problemom. Ove žene najbolje razumiju kroz šta su prošle i jedna drugoj su podrška i u teškim i u lijepim trenucima. Imati grupu osoba koje vas razumiju, podržavaju i na sličan način slave život neprocjenjiva je vrijednost za svakog. To možda najbolje i razumiju upravo oni koji su se teško izborili za život koji žive”, zaključuje Abramušić.