Mnogi će za Bratunac reći da je nekada predstavljao idealno mjesto za miran i spokojan život, ali tu tezu odavno su upropastili besperspektivnost za mlade, siromaštvo, nepostojanje industrije te neiskorišteni prirodni resursi. Teškoj i sumornoj slici ovog mjesta u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine dodatno doprinose ulice okovane januarskim, sada već prljavim, snijegom i ledom.
U posljednjem popisu stanovništva na području Bratunca je zabilježeno 20.340 stanovnika, od čega su 7.803 Bošnjaka, 12.350 Srba i 33 Hrvata. Ostalih je 86, 42 stanovnika su bila bez odgovora, dok se 26 osoba nije izjasnilo po nacionalnoj osnovi.
Siromaštvo, iseljavanje i ratni zločini
Bratunac se susreće s brojnim izazovima, a jedan od najvećih su iseljavanje stanovništva te siromaštvo koje je naslijeđeno još od prijeratnog perioda.
Veliko breme predstavljaju i zločini koji su se za vrijeme minulog rata dešavali u samom Bratuncu, ali i njegovoj okolini. U određenoj mjeri spominju se i danas, posebno među starijom populacijom.
Po okončanju ratnih razaranja u ovoj općini ostali su razrušeni stambeni objekti, a godine koje su dolazile bile su mučne i teške za mještane koji su od 1992. do 1995. mogli ostati u svojim domovima, ali i one koji su se vratili nakon agresije.
“Proces oporavka dugo je trajao, ali svi smo dali svoj doprinos. Bilo je izuzetno teško da bismo sklopili kockice, ali gdje god danas da odem ponosim se što sam iz Bratunca”, kaže za Klix.ba Stanojka Tešić iz Udruženja Forum žena Bratunca.
Stanojka Tešić
Većina Bratunčana danas jedva sastavlja kraj s krajem, a uglavnom se bave poljoprivredom. Manji broj njih zaposlen je u javnom sektoru, dok je određena grupa pronašla egzistenciju u privatnim preduzećima.
“Nakon uništenih fabrika ljudi su se vratili onome što znaju, a to je poljoprivreda. Ovdje sada imamo farme krava i ovaca, a tu su i dva uspješna proizvođača tovnih pilića. U jednoj manjoj zadruzi imamo preradu voća za marmeladu i sokove, kao i privatnu fabriku namještaja koja je ponos Bratunca, jer je sva proizvodnja namijenjena za izvoz”, priča nam Tešić naglasivši da prednjači proizvodnja jagodičastog voća kojoj se kao dopunskoj djelatnosti posvećuju i doktori.
U posebno teškoj poziciji su mladi koji svoju budućnost ne vide u ovom mjestu koje se nalazi u neposrednoj blizini Srebrenice, a rijeka Drina ga dijeli od Srbije.
Karte u jednom smjeru podjednako kupuju mladi, ali i oni nešto stariji pa Bratunac napuštaju i odlaze u neke od razvijenijih evropskih zemalja.
“Etnička pripadnost ovdje ne igra nikakvu ulogu, svako ko može dobiti papire, on i odlazi, što je veoma tužno”, nastavlja Tešić.
Bez imalo ustručavanja od Bratunčana čujemo da uglavnom preživljavaju zahvaljujući rodbini koja je napustila ovo mjesto te svoju sreću pronašla izvan BiH.
“Ovdje svi jedva sastavljamo kraj s krajem. Kuću sam obnovio, ovdje se vratio, a da nemamo kćerku u Njemačkoj, ne znam kako bismo supruga i ja preživjeli. I tako je kod većine. Situacija je izuzetno teška, posla nema za mlade, ali ni za one starije. Sva radna snaga nas napušta i bojim se da ćemo postati mjesto staraca”, priča nam povratnik Ramo Mujić kojeg smo zatekli u neposrednoj blizini jednog od trgovačkih centara.
Željana i Almira njeguju prijateljstvo
U proteklom periodu u Bratuncu se mnogo radilo na pomirenju, a suživot je u ovom mjestu itekako moguć. To nam potvrđuje i primjer prijateljica Željane Jovanović i Almire Ibišević, učenica Srednje građevinske škole.
“Smatram da su me roditelji odgajali na dobar način. Oni imaju mnogo prijatelja koji su drugih vjeroispovijesti i uopšte nisu protivnici suživota. Jednostavno, bore se za našu bolju budućnost. Smatram da mi mladi nismo ništa krivi, politika je odigrala presudnu ulogu. Svako ko ima imalo razuma zna o čemu govorim. Za svađu je potrebno dvoje, a u glavi mi je ostala urezana rečenica koja kaže da majka plače isto na jednoj i drugoj strani. Ne vidim razlog zbog čega bih Almiru gledala drugačije nego nekog drugog”, kaže nam Željana.
Željana i Almira
Ističe da se u školama govori o prošlosti, ali na ne tako dobar način.
“Nažalost, tenzija ima i uvijek će ih biti, ali mi se trebamo truditi da se to smanji, ako ništa drugo. Kod starijih je to vjerovatno jače jer su oni to sve proživjeli, ali je žalosno ako svoju djecu budu učili tome. Ne znam ka čemu to sve vodi”, dodaje ona.
Željana je bazirana na edukativne radionice i seminare jer ih smatra veoma važnim za budućnost, odnosno lično usavršavanje.
“Želim proširiti svoje vidike i upoznati neke nove ljude. Inače, mladi su prilično nezainteresirani, puniji su kafići, nego biblioteke ili seminari”, ističe ova mlada djevojka koja sebe u budućnosti vidi kao uspješnu arhitekticu, ali u nekom drugom, više razvijenom gradu u Bosni i Hercegovini.
Iako imaju različita interesovanja, pripadnicima mlađe generacije zajedničko je da svoju budućnost ne vide u Bratuncu.
“Kada napune 18 godina, mladi uglavnom odlaze u druge bh. gradove radi nastavka školovanja ili jednostavno izvan BiH, jer nemaju zaposlenja. Primjer je moja drugarica koja je odrasla u Glogovoj, ali joj je otac dobio papire i ona skupa s njim odlazi iz BiH”, priča nam Almira koju ambicije vode do drugog bh. grada, najvjerovatnije Sarajeva.
Bratunac uglavnom živi od petka do petka kada veliki broj prodavača dolazi iz susjednih općina na lokalnu tržnicu. Na ovaj tradicionalno pazarni dan ponuda bude izrazito velika, a po namirnice stižu i kupci iz obližnje Srbije, s obzirom na to da su cijene znatno niže.
Kada se podvuče crta, i pored svih problema s kojima se susreće Bratunac bi mogao imati lijepu perspektivu, ali za to su potrebni veći napori nadležnih. Alarm za uzbunu odavno je upaljen, jer Bratunac, nažalost, sve krupnijim koracima ide ka tome da postane mjesto starijih generacija.
(Klix)