Ajša Ramić (Foto: portal-udar.net)
Ona smatra da je veliki broj djece koja ne idu u školu, ili pak veliki broj mladih koji odlaze iz zemlje zbog stigmatizacije, mnogo veći problem od nepriznavanja Roma na državnom nivou
Ajša Ramić je diplomirana pravnica. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2016.godine, a već 2017.godine magistrirala. Trenutno je na drugom magistarskom studiju na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije,, također u Sarajevu. Ajša je mlada i vrlo ambiciozna, a za sebe kaže da je ponosna Romkinja.
Nakon diplomiranja, krenula je u akrtivnu potragu za poslom. Njeno iskustvo u traženju posla, mnoge od nas bi demotiviralo, ali ne i nju!
“Kada sam aktivno počela da traži posao, dobila sam 75 odbijenica, za šta imam pismeni dokaz. Odbijali su me zato što nemam radnog iskustva. Ne znam kako ću imati radno iskustvo, kada sam tek završila sa studiranjem”, rekla nam je Ajša.
Nije htjela da bude od onih koji traže zaposlenje preko veze, ili da nekome plati da je uposli. Kaže prije svega da je to krivično djelo, a s druge strane, traže se ogromni iznosi novca.
Kada se sreća osmjehne
Nakon 75 odbijenica, Ajši se osmjehnula sreća. Na preporuku Meline Halilović iz Udruženja “Budi mi prijatelj” iz Visokog, Ajša se prijavila za stažiranje u Udruženje Vaša prava BiH.
“Ovdje sam počela raditi na projektu Pillar 2, Apatridija-Zbrinjavanje ugrožene kategorije Roma. Kroz ovaj projekat, uglavnom se bavim civilnom registracijom Roma, odnosno upisom u matične knjige rođenih, kako bi ljudi dobili lične dokumente. Time ostvaruju prava iz zdravstvene i socijalne zaštite i ostvarivanje drugih zakonom zagarantiranih prava”, kaže mlada pravica.
Ajša je takva osoba, da su je kolege prihvatile na “prvu loptu”. Kaže da je kolektiv jako dobar i da direktno radi sa kolegicom Editom i Bakirom. “Naišla sam na razumijevanje, što mi je jako važno”, kaže ona, a za posao koji radi, smatra je “posao koji je čekao nju”.
Iskustvo sa diskriminacijom
Već smo rekli da Ajša dolazi iz manje sredine (Visoko), a jedan od problea takvih mjesta je da “svi znaju sve i svakoga”. Tokom odrastanja se osjećala odbačeno, jer su je drugi odbacivali i zbog toga u javnosti nije isticala da je Romkinja.
“Nisam se stidela, nego sam pružala otpor prema tome. Često su mi dobacivali iza leđa “hej ona je Ciganka”. S druge strane, kada saam odlazila svojoj nani, tu sam osjećala sigurnost i toplotu. Nalazila sam se “između dvije vatre”. Nisam znala da objasnim drugima da moja porodica, odnosno da svi Romi, nisu onakvi kakvim ih svi zamišljaju uz puno stereotipa i predrasuda”, rekla je Ajša.
Jednom prilikom, u osnovnoj školi, doživjela je vrlo neprijatnu situaciju od svoje nastavnice. Ajši je rekla nastavnica “da joj trebaju dati hranu i sapun”. Ajša je rekla da njoj to ne treba, nakon čega joj je nastavnica opalila šamat uz riječi “Ti si Ciganka tebi to treba”.
Kada je upisala srednju školu, svi su je već prihvatili kao Romkinju, bez propitivanja zašto je ona drugačija od one stereotipne predstave kako Romkinja treba da izgleda. Ali, često je osjetila da je ipak drugačije tretiraju. Govorili su joj da neće uspjeti u životu i drugima su davali prednost u mnogim stvarima. Ajša se često pitala, “da li je to neka kazna što sam Romkinja?”. Ali, na svu sreću u gimnaziji je imala nekoliko profesora/ica, koji su prepoznali njen potencijal i pružali su joj veliku podršku.
Pri upisu na fakultet, priča se ponovila, ali ne od strane profesora, već poznanika. Ponovo joj nisu davali nikakve šanse da upiše, a kamo li završi fakultet i diplomira. Ovog puta, to je bilo zbog njenog “mentaliteta”, koji je po njima bio prepreka Ajšinog uspjeha. Ovu sumnju je izrekla njena drugarica iz gimnazije. Igrom slučaja, priča nam Ajša, ista ta drugarica se našla s njom licem u lice, ali sa suprotne strane katedre. Ajša je bila asistentica na ispitu.
“Ta drugarica mi je tada sa čuđenjem prišla i pitala šta radim tu? Zamolila sam je da mi persira! Nije bila stvar u tome da sam tražila da mi mi neko persira, već sam tražila da mi od svih, baš ta djevojka persira, koja me je povrijedila prije mnogo godina”, prisjetila se ona.
Kada je upisivala fakultet, dvoumila se između medicinskog i pravnog fakulteta. Međutim, kako nam je rekla, zapravo joj je drago što je odabrala prava, jer sada može na konkretan način pomoći romskoj zajednici.
Kaže da može biti primjer i da pokaže da Romi, a posebno Romkinje, ne moraju biti zatvorene u kući i slušaju druge.
Na fakultetu uopće nikada nije osjetila da se drugačije ponašaju prema njoj, mada je nailazila na provokacije studenata. Jednom prilikom je bila demonstratorka na predmetu, jedna od studentica je komentarisala, “šta će mene ona Ciganka ocjenjivati?!”. Ljudi koji su akademski obrazovani, imaju drugačije poimanje Roma. Za profesore na njenom fakultetu, ona nije bila Ajša Romkinja nego je bila Ajša uspješna studentica, koja se izdigla iz jedne romske zajednice.
Mladi Romi i Romkinje. Gdje su i gdje treba da budu?
Ajša smatra da mlade Rome i Romkinje treba prije svega uključiti u rad zajednice, ali ne u rad zajednice da steknu finansijsku dobit, već da pomognu svima. I sama je bila aktivistkinja, volonterka. Mnoge stvari je radila samo sa željom da pomogne. Smatra da za prave promjene, treba uključiti sve mlade. Njena najiskrenija želja je da se mladi Romi i Romkinje obrazuju, jer obrazovanje je najvažnije za svaku osobu, a posebno za Rome koji uvijek nose dupli teret.
“Moramo duplo da se trudimo. Pripadamo nacionalnoj manjini koji je ogroman teret za mladu osobu. Moramo se obrazovati što više, a obrazovanje i trud se kad-tad isplate. Poznajem mnoge koji sanjaju da postanu doktori, inženjeri, advokati, ali ih je strah odbijanja koje smo svi prošli. Ja im kažem da se bore kroz život. Znanje je ono što vam niko ne može uzeti”, poručila je Ajša.
Kao takvi, dodala je ona, sutra će biti primer svojoj djecu, braći, sestrama, rođacima. Jedan Rom, ili Romkinja, može biti neovisna, uspješna i da može biti zapravo sve ono što poželi.
Ko nas predstavlja?
Kao mlada osoba, Ajša je izrazila veliko nezadovoljstvo aktuelnim predstavnicima Roma, ili oni koji se takvima predstavljaju. Kaže da se daje vrlo malo prostora mladim i obrazovanim osobama koje sigurno mogu drugačije predstaviti romsku zajednicu.
Imamo velike brojeve djece u romskim zajednicama koja ne idu u školu, veliki broj obrazovane omladine koja odlazi iz države jer ovdje ne mogu naći zaposlenje zbog stigme.
“Ja molim predstavnike romske zajednice da promjene svoj pristup i ponašanje prilikom predstavljanja romske zajednice u javnosti, ili da daju priliku mladima i novoj generaciji koja je tu. Mislim da je došlo vrijeme da mladi, sposobni i obrazovani ljudi dobiju svoju priliku i da na pravi način predstave zajednicu”, poručila je Ajša.
Na kraju, uputila je poseban apel mladim ljudima da se uključe i budu dio promjena, da budu aktivniji i daju svoj doprinos u unapređenju romske zajednice.