Imati prijatelja je važna stvar. Biti prijatelj, to je još važnija stvar koja sa sobom nosi niz odgovornosti. U ovom životu, koji je pun uspona i padova, važno je imati dobrog prijatelja, druga, saborca koji će ti pomagati. Kad kažem pomagati, prvenstveno mislim na “pomaganje” riječima odnosno ohrabrivanje, savjetovanje i na kraju, slušanje, svi znamo koliko nam jedna dobra riječ može pomoći kada se osjećamo izgubljeno. Ako znamo koliko ta riječ može pomoći, tada znamo i šta znači jedan prijatelj. Međutim, postoje situacije kada prijateljstvo varira tako što bude dobro a onda oslabi. Čovjek u tom vremenu može biti ljut i ogorčen ali svemu tome prethodi žal. Bude nam žao ako izgubimo osobu koja je dio naših mnogih uspomena. U tom periodu, u našoj glavi se vode razne bitke jer postoje dvije strane – razum i srce.
Obično srce govori kako ta osoba treba biti dio našeg života i budućnosti i naravno, srce se posluša. Kasnije nam bude drago zbog toga.
Međutim, šta ako nam srce govori da više ne vrijedi… ne vrijedi boriti se za prijatelja koji je prijatelj u razumu, ali u srcu više nije.
Mnogo toga prođemo u životu i razne situacije nam budu filter za razne osobe. Obično tada i shvatimo za koga se valja boriti i ko je zaista naš prijatelj. Prijatelj može zabrljati jednom i tada mu se pruža prilika koju neće profućkati.
Postoje i oni koji skoro uvijek profućkaju ali ostaju tu negdje, zbog onih koji im svaki put iznova otvore vrata prijateljstva, onako iskreno.
Ovi što otvaraju vrata i pružaju prilike, oni su sentimentalni i njima su uspomene jedna od važnijih karika u životu. Takvi ljudi su oni koji će pružiti milion prilika “prijatelju”. Oni će svoju ulogu prijateljstva opravdati i uskočiti kad god to zatreba očekujući isto. Ipak, istom mjerom im neće biti vraćeno. Znaju oni to ali ipak u glavi im se mota ono “ od djetinjstva se znamo”. Ipak, velika je razlika znati se od djetinjstva i biti prijatelj od djetinjstva.
Nekome pružimo priliku a nekome prilike a tu je ogromna razlika.
Zašto?! Zato što će pravom prijatelju obično trebati prilika, ali rijetko kad prilike.
Prilike dajemo onima koji su nas odavno pustili ali nama je teško pustiti njih, iako su često izigrali i iznevjerili ulogu prijateljstva. Teško je zbog uspomena koje su vezane za njih, zbog prošlosti, djetinjstva, vremena koje će uvijek sloviti za “dobro vrijeme”, a čiji su dio i oni. Ipak, moramo znati da neke stvari ne mogu trajati ako se u njih ne ulaže obostrano. Isto tako, vrijeme nam uvijek donese nove osobe a prilike se trebaju čuvati i za njih, možda neko od njih ulogu prijateljstva opravda.
Nekad je ipak bolje pustiti jer ipak nije toliko vrijedno. Nekad je možda vrijedilo ali više ne.
Naposljetku, važno je znati razlikovati priliku i prilike a pogotovo u prijateljstvu.
Napisala: Emina Isić
