Jednom, i ne tako davno, sam pomislila kako je miris najbolji teleporter. Odmah vraća u prošlost, vraća tako najjasniju sliku u tvojoj maloj plavoj glavici. Tvoje zjenice se prošire, zasuze i progutaš. Po koji put? U svom djevojačkom stanu osjetiš miris već hladne kafe, starih knjiga i bajatog hljeba. Kao slučajno si jučer ušla u veliki amfiteatar i ponovo u mislima završila fakultet. Da, i kao slučajno ti je zamirisao onaj prošli januar i snijeg što ti je škriputao pod crnim kožnim čizmama i naravno kao slučajno si osjetila miris njegove friško obrijane brade kad te prvi put poljubio u starom parku dok su ti se kosti ledile od januarske studeni. I kao brišeš oči jer su ti zasuzile zbog tobožnje dosadne prehlade. U nos ti se uvukao svaki miris njegove riječi i osmijeha. Taj te miris sada boli i gušiš ga drugim mirisima, ali je mnogo jak, djevojčice. U nosiću malenom se nastanio miris sviju prijateljskih zagrljaja ohrabrenja i nade. I opet ti kao od njegove jačine suze oči. Da, naravno, ne od tuge i ne zato što se raspadaš, nego samo od jačine mirisa… To tvoje malo srce što treperi od straha i pred tihim smirajem dana iz nosićka povlači sve one mirise bolničkih soba, umora dok si od bola gužvala posteljinu šakama i htjela iz svoje kože… Ne, ne nikako od tuge i zato što si se raspadala, jer nije bilo mirisa njegove ruke, nego, dabome, zbog bola. U tvom pjegavom nosu se sakrio i miris onog crvenog španjolskog gerbera, kojeg si dobila pred polazak na dalek put, koji te otpratio i dopratio, a kojeg ti je, eto, sasvim slučajno on tutnuo u ruke kao mali znak pažnje. Od tad ne kupuješ gerbere, zato što si odjednom zavoljela bijele ruže, ne…nikako ne zbog tuge o toga što se raspadaš. I večeras plačeš, jer se bojiš, ali ne… Nikako zbog tuge i jer se raspadaš.
Piše: Amra Deliomerović, rođena 1994. godine, bachelor ekonomije, psihološka savjetnica, radi u Njemačkom centru za robotiku – DKR.
Prije dvije godine je izdala svoj prvi roman od nazivom “Svako ima naš hlad”.
“Smatram da sve što poželimo možemo iskombinovati pa čak robotiku, ekonomiju i umjetnost.”