Nakon gotovo desetogodišnjeg oklijevanja, u Federaciji bi uskoro trebao biti usvojen zakon o zaštiti prijavitelja korupcije, ali stručnjaci napominju da će ohrabrenje za prijavu korupcije zavisiti od brzine kojom će sudovi donositi mjere zaštite.
Sabahudin Mujčić je prije dvije godine prijavio korupciju u firmi u kojoj je radio i čiji je većinski vlasnik Federacija. Prvo je obavijestio direktora, a kada ništa nije učinjeno, pisao je predsjedniku nadzornog odbora.
Umjesto ispitivanja prijavljenih nepravilnosti, Sabahudinov e-mail odboru završio je kod direktora, kaže on.
“Protiv mene je u kratkom roku pokrenut disciplinski postupak i suspendovan sam, te sam vrlo brzo dobio otkaz”, kaže on i objašnjava da je, kao tehnički rukovodilac laboratorije, ukazivao na falsifikovanje finansijskih izvještaja.
On je tužio bivšeg poslodavca zbog otkaza. Sudski postupak je okončan u julu ove godine i sada čeka presudu.
“Nadam se da će makar da mi se uplati radni staž. Nemam nikakve nade po pitanju procesuiranja korupcije”, kaže on i dodaje kako danas preispituje svoju odluku da prijavi nepravilnosti u koje je sumnjao.
“Nakon svega ovoga što sam prošao, ne znam da li sam pogriješio, jer očigledno da tužilaštvo i sudovi ne rade svoj posao”, kaže on.
Kao prijavitelj korupcije odnosno zviždač u Federaciji, Sabahudin nije zaštićen zakonom niti postoji institucija koja mu može pružiti podršku.
U Federaciji još uvijek nije donesen zakon kojim bi se zaštitile osobe koje prijavljuju korupciju u institucijama ili kompanijama u većinskom vlasništvu entiteta.
Takvo stanje direktno pogoduje počiniocima korupcije, priznali su iz Vlade Federacije kada su u augustu ove godine usvojili Prijedog zakona o zaštiti prijavitelja korupcije.
To je drugi put u posljednjih deset godina da Vlada usvaja tekst zakona, ali kao ni drugi prijedlozi od poslanika, nikada nije do kraja usvojen u Parlamentu Federacije.
Zakon važan za približavanje EU
Usvajanje zakona o zaštiti prijavitelja korupcije odnosno uzbunjivača u Federaciji navodi se na listi zakona koje je potrebno usvojiti kako bi Bosna i Hercegovina ispunila 14 prioriteta za približavanje Evropskoj uniji. Zaštita uzbunjivača smatra se važnim alatom borbe protiv korupcije.
Amer Obradović, zastupnik Nezavisnog bloka u Parlamentu Federacije, podsjeća da je naša zemlja po indeksu percepcije korupcije među tri najgore države u Evrope, te da su zemlje poput Kosova i Sjeverne Makedonije ostvarile određeni napredak zbog procesuiranja krupnih afera i visokopozicioniranih zvaničnika.
“Mi nemamo efektivne mehanizme, ni pravne niti institucionalne, kojima bi se osigurala zaštita osoba koje bi se odlučile prijaviti korupciju. Zakon je nužda, ali i potreba da se društvo ohrabri za jedan demokratski iskorak”, kaže Obradović.
Zakoni o zaštiti uzbunjivača ranije su usvojeni na državnom nivou i u Republici Srpskoj. Aktivisti za zaštitu prava uzbunjivača su svima koji su htjeli prijaviti korupciju u Federaciji, zbog nepostojanja zakona, sugerisali da to ne čine jer ne postoji nikakva zaštita za njih. Nakon desetogodišnjeg oklijevanja, oni se nadaju da će Federacija sada ubrzati usvajanje zakona.
Predloženo rješenje, u koje su novinari Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) imali uvid, propisuje interno, eksterno i zaštićeno prijavljivanje korupcije. Internom se smatra prijava pokušaja ili izvršene korupcije unutar institucije. Eksterno prijavljivanje moguće je kada postupak po internom prijavljivanju traje duže od 30 dana ili prijavilac ima razloga da vjeruje da se osoba kojoj se podnosi prijava može dovesti u vezu s korupcijom, nakon čega se može obratiti inspekcijama i agencijama za borbu protiv korupcije, ali i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava.
Zaštićenim prijavljivanjem smatra se i objavljivanje putem sredstava javnog informisanja ili na drugi način činjenje javno dostupnim informacija koje ukazuju da je pokušana, izvršena ili da je u toku korupcija.
Odgovorni su dužni postupiti po prijavi u roku od 15 dana, osigurati zaštitu ličnih podataka i anonimnost prijavioca, te poduzeti radnje u cilju otkrivanja, sprečavanja, suzbijanja i kažnjavanja korupcije.
Za kršenje odredbi zakona predviđene su kazne od 5.000 do 15.000 maraka.
Odgovorni su dužni postupati i po anonimnim prijavama. Za razliku od državnog nivoa, gdje prijavitelje štiti Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), u Federaciji je predviđen model sudske zaštite, kakav postoji i u Republici Srpskoj.
BIRN BiH je ranije pisao kako prijavitelji korupcije na državnom niovu nisu zadovoljni zaštitom koju im pruža APIK.
Ostatak teksta pročitajte na detektor.ba