Borba protiv je nasilja kontinuiran proces. Potrebno je raditi na prevenciji i uraditi sve što je zakonom predviđeno
Piše: Rubina ČENGIĆ
Prema statisitkama Gender centra FBiH za 2021. godinu, bilo je ukupno 1.723 prijavljenih slučajeva, od čega su izrečene ukupno 372 sankcije za počinitelje nasilja i 692 zaštitne mjere.
Broj žrtava nasilja u sigurnim kućama za istu godinu iznosio je ukupno 381 žrtvu nasilja (žene i djeca).
Brojevi prijavljenih slučajeva jesu zabrinjavajući, upozorava direktorica Gender centra FBiH Ana Vuković.
Prepoznavanje problema
Dodaje da se zabrinutost povećava kad na stol dođu analize prijava koje su povučene, slučajeva gdje nije bilo dovoljno dokaza. Ili onih nakon kojih su izrečene uslovne sankcije. A to je u najvećem broju procesuiranih slučajeva.
– Međutim, svijest društva o nasilju u porodici, prepoznavanje i prijavljivanje nasilja, a posebno zastupljenost teme kako u medijskom prostoru tako i u akademskim krugovima je u porastu. Također, odgovor na slučajeve nasilja u porodici se značajno unapređuje. To u konačnici dugoročno daje pozitivne rezultate u ovoj oblasti. Istraživanje OSCE-a koje je prema identičnoj metodologiji rađeno u različitim zemljama EU također potvrđuje da je situacija u BiH u određenoj mjeri pozitivnija kada je u pitanju prepoznavanje problema i rad u ovoj oblasti – navodi Vuković.
Podsjeća da u Federaciji BiH djeluje pet sigurnih kuća koje su pod ingerencijom specijaliziranih nevladinih organizacija u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Mostaru i Zenici.
I dodaje da, prema raspoloživim informacijama, postoje određene razlike u njihovim smještajnim kapacitetima, a što pokazuju i kroz statistički podaci o broju žrtava nasilja po godinama.
Slične razlike
Vuković ističe i kako postoje razlike i u broju stručnih radnika, razlike i u načinu finansiranja jer se većina finansira iz stranih donacija, dio kroz većinsko finansiranje iz kantonalnih budžeta, a dijelom s općinskog i federalnog nivoa.
– Pretpostavljam da kapacitet sigurnih kuća nije dovoljan. No da bi bili sigurni da li je to tako bilo bi potrebno uraditi analizu kakve su potrebe na terenu za tretman u sigurnoj kući. Treba istražiti da li je bilo zahtjeva prema sigurnim kućama koje nisu mogli realizirati, da li je potrebno jačati postojeće kapacitete sigurnih kuća ili otvarati nove u nekim od kantona u kojima nemamo sigurnu kuću. Važno je znati da se na tretman u sigurne kuće smještaju složeniji slučajevi nasilja kada je žrtvama nasilja život u opasnosti, kada nedostaje podrška porodice, kada je žrtvi potrebna kompletna psihosocijalna podrška i slično – kaže direktorica Gender centra FBiH.
U sarajevskoj sigurnoj kući koja djeluje u okviru Fondacije Ambasada lokalne demokratije, jednoj od pet u Federaciji BiH, popunjeno je oko 80 posto kapaciteta. Slično je i u Mostaru, Tuzli, Bihaću i Zenici.
Statistika navodi da je u februaru i martu ove godine, barem u Sarajevu, bilo više korisnica nego smještajnih kapaciteta.
Nekako u isto vrijeme, odlazeća Vlada Federacije BiH je od 4,8 miliona KM za transfere za socijalnu brigu za sigurne kuće izdvojila 500.000 KM.
Ubijeno 11 žena
Prema podacima OSCE-a, Agencije za jednakopravnost polova u BiH i Gender centra FBiH – svaka druga žena starija od 15 godina je doživjela neki oblik porodičnog nasilja, a samo 2022. godine je u BiH ubijeno 11 žena.
Sarajevski glumac mlađe generacije Kerim Čutuna je krajem 2022. godine u više medijskih istupa govorio o tome da su majka i on bili žrtve porodičnog nasilja.
– Nisam o tome često govorio, ali sam vjerovao da je nasilje sastavni dio porodice – pričao je Čutuna.
Nemamo stvarnu sliku
Sigurna Fondacije ALD je jedna od pet sigurnih kuća u FBiH i od 2000-te godine, kada je počela s radom, zaštitila više od 2.130 žrtava nasilja.
– Mi nemamo stvarnu sliku razmjera nasilja u porodici jer nama dolaze samo one žrtve koje nemaju gdje, žrtve najčešće ekonomski ovisne upravo o nasilniku, i nije se desio dan da u kući nemamo žrtava. Žene koje nisu ekonomski ovisne svoje probleme najčešće rješavaju na drugi način – priča Mubera Hodžić – Lemeš, menadžerica sigurne kuće Fondacije ALD.
Ova kuća ima 35 kreveta, ali nikada niko kome je trebala zaštita nije vraćen.
Žrtvama nasilja pružaju tri servisa: sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici; sklonište za djevojke žrtve seksualnog zlostavljanja, incesta, silovanja, nasilja u porodici i drugih oblika nasilja (od 2002. godine odnosi se na zaštitu djevojaka starosne dobi između 12 i 18 godina) i SOS crvena linija, telefon za prijavu i reagovanje na nasilje u porodici.
– Mi smo u mnogo boljoj poziciji od svih drugih sigurnih kuća u FBiH. Prošle godine Vlada Kantona Sarajevo donijela je odluku da u 100-postotnom iznosu plaća smještaj žrtava. Ovo još uvijek ne znači da je upravljanje kućom pokriveno, ali za to se snalazimo kroz razne projekte – kaže Hodžić – Lemeš.
Dobar zakon samo na papiru
Podsjeća da Federacija BiH ima dobro zakonsko rješenje prema kome sigurne kuće dobiju 70 posto potrebnih sredstava iz budžeta FBiH, a 30 posto od kantona.
Na žalost, od kako je Zakon usvojen, nije u potpunosti primjenjen.
– Sada svi raspolažemo isključivo novcem koji dobijemo od kantona. No, to su su grant sredstva i zaista mali iznosi. Možda pokriju 10 do 20 posto potreba. A prema dostupnim informacijama ima kantona koji nema sredstva za sigurne kuće. To znači da ima sigurnih kuća koje ni od kantona ne dobiju ništa – napominje Hodžić -Lemeš.
Izlazak iz kuće
No, stvarni problemi žrtve nasilja počinju kada izađe iz sigurne kuće.
– U bilo kojoj sigurnoj kući su zbrinute i imaju podršku koja ima treba, od psihološke podrške do zaštite. Niko ne insistira da one odu nakon šest mjeseci. Ali, problemi počinju tada. Ukoliko je nezaposlena, žena je i dalje ovisna o nekom, najčešće nasilniku. Ako se zaposli, a sada je to nešto lakše, pogotovo u trgovini i ugostiteljstvu, dobije platu 800 KM dok život košta i više od 2.000 KM. I opet nije ekonomski neovisna. Žrtve koje imaju djecu, ako ih i upišu u vrtić ili u školu, imaju probleme jer ne mogu uzeti bolovanje ako se dijete razboli. To opet znači da nije neovisna – upozorava Hodžić – Lemeš.
Sistemska zaštita
Napominje da je veliki problem i stanovanje i ekonomsko osnaživanje žrtava nasilja.
– Ako se ne želi vratiti nasilniku nema gdje stanovati, jer mi nemamo socijalne stanove. A to bi svaka opština mogla obezbjediti. Ne trebaju nam za te namjene stotine stanova. Život žrtve najčešće tjera da se vrate nasilniku, pogotovo ako nema srodnike ili nekog ko bi je podržao – govori Hodžić-Lemeš.
Ona ističe da probleme treba sistemski rješavati. To znači da sistem treba zaštiti žrtve nasilja, osigurati im stanovanje, zaposlenje ili ekonomsko osnaživanje i druge vidove podrške.
Direktorica Gender centra FBiH Ana Vuković dodaje da, uz sve ove probleme, postoji i činjenica da policija ne može uvijek nadzirati zabranu pristupa žrtvama nasilja kada su van sigurne kuće.
– Praćenje provedbe zaštitnih mjera na terenu svakako ima određene teškoće i probleme. Kada je u pitanju zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja postoji objektivan problem, nedovoljan broja policijskih službenika da prate provođenje zaštitnih mjera. A s druge strane, nerijetko se ta mjera izriče u situacijama kada počinitelj i žrtva žive u blizini ili čak u istom stambenom prostoru što predstavlja problem. Važno je da žrtve nasilja za svako kršenje provođenja zaštitne mjere pozovu i obavijeste policiju. Vjerujem da bi jedno od rješenja bila i oštrija sankcija za počinitelje prilikom kršenja provođenja zaštitne mjere – kaže Vuković.
Značajni pomaci
Istini za volju, u BiH je posljednjih dvadesetak godina urađeno mnogo. Tu je Zakon o zabrani nasilja u porodici, koji sve oni koji znaju da nasilje postoji obavezuje da ga i prijave.
Usvojeni su i podzakonski akti, strategije, kantonalni programi mjera, protokoli o postupanju. Uspostavljena su kantonalna koordinaciona tijela u svih deset kantona, te i općinski multisektorski timovi u jednom broju općina/gradova.
Uz sve to organiziran je veliki broj edukacija – sektorskih i specijaliziranih, te i multisektorskih edukacija na kojima su radile i vladine i nevladine organizacije. Organizirane su konferencije, okrugli stolovi, sastanaci, kreirani programi podrške za žrtve nasilja kroz ekonomsko osnaživanje. Doduše, još govorimo o malom broju slučajeva stambenog zbrinjavanja ili kažnjavanja i sankcionisanja počinitelja nasilja i podršku za žrtve nasilja. No, tu je uvijek na raspolaganju medicinsko zbrinjavanje, pravna te podrška kroz socijalnu zaštitu, psihološka podrška, pravna pomoć do tretmana u sigurnim kućama…
– Vjerujem da je bilo i slučajeva za koje nije urađeno sve što je bilo potrebno i da su nažalost neki slučajevi završili tragičnim ishodom. Moramo znati da je urađeno jako puno i važno je da govorimo o primjerima dobre prakse. To pomaže stručnjacima da znaju da rješenja postoje. S druge strane, to ohrabruje žrtve nasilja da prijave nasilja i da mogu dobiti podršku. Moramo znati da je borba protiv nasilja kontinuiran proces. Potrebno je raditi na prevenciji i uraditi sve što je zakonom predviđeno kada se slučaj dogodi. Ali isto tako moramo znati da čak i najuređeniji državni sistemi nisu u potpunosti iskorijenili nasilje i da je ono prisutno u svim zemljama svijeta. No, mi moramo znati da smo uradili sve kako bi spriječili svaki sljedeći slučaj i kako bi spriječili tragičan ishod, a kada se nasilje dogodi da uradimo sve kako bi zaštitili žrtve i sankicionirali počinitelje nasilja – kaže Vuković.
Dugoročni rezultati
No, bez obzira što situacija kod nas nije značajno drugačija u odnosu na druge zemlje u svijetu jer se nasilje dešava jednako u nerazvijenim i razvijenim državama, zapravo je velika razlika u sistemu podrške.
– Postoje značajne razlike kada je u pitanju stambeno zbrinjavanje i ekonomsko osnaživanje žrtava nasilja, koje se u bogatijim i uređenijim društvima značajno koristi. Međutim, glavno je pitanje koliko instistucije i nevladine organizacije u BiH crpe sve mogućnosti za svaki pojedinačni slučaj. Poseban naglasak želim da stavim na provođenje zaštitne mjere obaveznog psiho – socijalnog tretmana počinitelja nasilja što se pokazalo vrlo značajnim. Jer tretman koji ima za cilj promjenu nasilnog ponašanja ima dugoročno pozitivne ishode ne samo na počinitelje nasilja, nego i na žrtve, ali i sistem u cijelosti. Takva zaštitna mjera se jednim dijelom provodi i u Federaciji BiH, ali još uvijek nedovoljno i za veći broj počinitelja nasilja – kaže Vuković.
Šta donosi Strategija?
Vlada Federacije BiH je sredinom januara 2023. godine usvojila Strategiju za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici 2021-2027. godina.
Strategija je rezultat sveobuhvatnih analiza domaćih i međunarodnih dokumenata u ovoj oblasti, kao i evaluacije prethodne, istoimene strategije koja je važila za period 2013-2017., te Akcionog plana 2018-2020. godina.
Ona je rezultat rada Gender centra FBiH, a cilj joj je strateško smanjenje nasilja u porodici.
Prioriteti su poboljšanje sistemske prevencije, te unapređenje sistema sveobuhvatne i efikasne zaštite žrtava nasilja u porodici kroz promociju tolerancije, nenasilja i rodne ravnopravnosti u porodici i društvu, kao i razvijanje mehanizama ranog prepoznavanja i otklanjanja faktora rizika za nasilje u porodici.
Mjere predviđene Strategijom su usmjerene na unapređenje zaštite žrtava nasilja u porodici, socijalne i zdravstvene zaštite, psihološke podrške, te smještaja u sigurnu kuću i osiguravanja privremenog smještaja. One također obuhvataju i pravna savjetovanja, programe zapošljavanja, edukacije, te materijalnu podršku, ekonomsko osnaživanje i zapošljavanje. Istaknuta su takođeer i poboljšanja uslova za žrtve nasilja, djecu žrtava i svjedoke, kao i efikasnosti rada službenih lica u slučajevima nasilja u porodici…
Imajući u vidu faktore rizika, prevencija nasilja u porodici zahtijeva rano prepoznavanje i prevenciju nasilja u djetinjstvu, povećan obuhvat obrazovanja, ekonomsko osnaživanje, jačanje društvene svijesti, prevenciju drugih oblika krivičnih djela i prekršaja, kao i rano prepoznavanje i liječenje bolesti ovisnosti – navela je Vlada FBiH predstavljajući Strategiju.
Uskoro pred Parlamentom
No ovaj dokument je među onima koje je nova Vlada FBiH povukla na provjeru i eventualnu doradu.
– Nova Vlada FBiH je povukla blizu 90 posto materijala koji su bili u Parlamentu. Među njima i ovu Strategiju. To je jako važan dokument. I sama sam razmišljala da ga stavim na dnevni red i prije imenovanja nove Vlade FBiH. No, sada ćemo malo ipak sačekati. Ne znam koliko, ali se nadam da je Gender centar FBiH zadovoljan jer i oni su učestvovali u izrati te Strategije – kaže Mirjana Lepić Marinković, predsjedavajuća Zastupničkog doma Parlamenta FBiH.
Prethodna Vlada FBiH je na prijedlog Ministarstva rada i socijalne politike, rasporedila 4.840.000 KM predviđenih za tekuće i kapitalne transfere tog Ministarstva i za sigurne kuće i skloništa za smještaj žrtava porodičnog nasilja izdvojila 500.000 KM.
Raspodjela ovih sredstava vršit će se putem javnog poziva. Postupak ocjenjivanja ispunjavanja posebnih kriterija provodit će se na osnovu bodovne šeme koju će sačiniti Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. Sve će biti dostupno svim zainteresovanim podnosiocima prijave na način utvrđen javnim pozivom, objavila je Vlada FBiH.
Opredjeljeni za bolje
Direktorica Gender centra FBiH Ana Vuković kaže da je takva odluka Vlade Federacije BiH pokazala opredijeljenost za bolje i kvalitetnije rješavanje problema nasilja u porodici.
– Vjerujem da su sredstva koja su izdvojena sigurno značajna za rad sigurnih kuća u narednom periodu – navodi Vuković.
Aktuelni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić kaže da je ideja Ministarstva da se propišu standardi za rad sigurnih kuća i utvrdi jedinstvena metodologija za izračun cijene smještaja žrtava porodičnog nasilja.
– Što se tiče trenutnih zakonskih rješenja ona nisu dobra. No, to je pitanje vezano za Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji je u nadležnosti Ministarstva pravde. Ministarstvo koje vodim svake godine osigurava sredstva za sigurne kuće koja su ove godine udvostručena u odnosu na prethodne godine – kaže Delić i napominje da je Strategija u ingerencijama Ministarstva pravde u Vladi FBiH.
I Vuković i Lemeš Hodžić smatraju da je najvažnije dugoročno sistemski riješiti finansiranje sigurnih kuća i na taj način osiguran tretman žrtava nasilja i sigurnost stručnih radnika jer nezaštićene sigurne kuće ne mogu štititi nikoga.
Izvor interview.ba