Subota 9. maj 2020. godine cijela planeta u problemima zbog znamo svi dobro čega.
Virus koji je ogolio sve što jesmo ili smo barem mislili da jesmo. Dan ili dva prije, sada je potpuno nebitno ogranak nekada najvećeg feudalca na planeti zemaljskoj objavljuje da će se održati vjerski obred u čast ni manje ni više nego blago rečeno ljudima koji su ispisali najcrnje stranice historije od kada se ona piše i zapisuje a zapisuje se odavno od postanka čovječanstva. Grubo rečeno odaje je se počast krvolocima, monstrumima, ljudskom šljamu za koje je ljudski život vrijedan koliko i lizalo koje dobiješ za kusur u nekoj trafici.
Kada živiš u Bosni i Hercegovini a pogotovo ako si odrastao u godinama poslije rata čuješ i vidiš stvari koje za jedno dijete nisu nimalo zdrave ali bože moj tu je šta je odrastaj i ne pitaj puno, jer svako kritičko mišljenje se kažnjava i autoritet je neprikosnoven i samo je Bog iznad njega a on je njegov glasnik (učili ste historiju znate kako ovaj period zovu) mi to u većini slučajeva, barem moja generacija, zove otkad sam se rodio.
Poveznica između monstruma, feuda, najvećeg feudalca nekad i moje generacije na prvi mah se čini nemoguća ipak ona postoji i prisutna je na više polja, ovaj put tema je fašizam i antifašizam, plus generacija kako se popularno volimo nazivat „ratna“ djeca. Grad Sarajevo istinska metropola opstanka golog života, onog iskonskog ljudskog prava kako ga je Žan Žak Ruso zamišljao, metropola otpora, suživota, prkosa, ponosa i svega onoga što označava život će ugostiti 16. maja krvoloke, okupatore, fašiste i sve one koje smo mislili da smo pobijedili ali izgleda da nismo, oni su tu šetaju, hodaju , pojavljuju se svakodnevno na TV-u na dnevnicima, emisijama i šire svoju riječ. Naša kvazi-antifašistička klika se busa u prsa pobjedama koju su naši pradjedovi ostvarili potpuno slijepa na ono što joj se događa pred očima u centru života i otpora. Gora stvar od toga je što „ratna“ djeca su sve više ili fašisti ili migranti koji napuštaju svoju domovinu. Nijedna želja za promjenom kod njih, klinički mrtvi tek pokoji bljesak mladih osoba koje bi nešto da mijenjaju i imaju ideje i imaju hrabrosti a takvih je napretek u našem društvu dolaze sa svih strana umjetnost, kultura, ekonomija, politika, itd. Postavlja se pitanje gdje je onda ta mlada „ratna“ generacija da li je stasala. Odgovor se krije u autoritetu on je neprikosnoven njemu se ne proturječi on je Božiji glasnik i Božiji glasnik nam dođe i kaže da eto mi kao trebamo veličati krvoloke još u centru opstanka za život, u lijepom Šeheru.
I sjedim tako i razmišljam i pričam i trudim se koliko mogu, ali ne mogu da ne pomislim da baš oni koji su nas učili antifašizmu to jeste svemu onome što je dobro i onome za šta treba da se bori su svojim autoritetima u nama ubili antifašizam i gurnuli većinu na ivicu ambisa. Sve dok „ratna“ djeca ne riješe probleme u svojim glavama autoriteti koji to odavno nisu (čast izuzecima) će veličati krvoloke i monstrume koji ciklično svakih pedesetak godina „naprave“ „ratnu“ generaciju.
Piše: Vedad Hasanbašić, Predsjednik Udruženja “MLADI” Živinice