Narkomanija kod mladih

Predstavljamo Vam još jedan rad naše učenice Anise Pašalić koja se bavila problemom narkomanije kod mladih. Učenici/e JU Srednja škola za saobraćaj i komunikacije Sarajevo i ove godine su pokazali/e interes za društvene probleme sa kojima se svakodnevno susrećemo u društvu i kroz seminarske radove na časovima sociologije istraživali i tražili rješenja za određene probleme.

Naša Škola je već postala prepoznatljiva sa širokim pristupom obrazovanju pa tako pored stručnog obrazovanja značajnu ulogu ima i opće obrazovanje. Svjesni brzih promjena u društvu nastojimo učenike/ce osnažiti i osposobiti za izazove sa kojima se svakodnevno susreću.

PAŠALIĆ ANISA, učenica IV1B razreda

Narkomanija kod mladih
Decembar, 2018.

UVOD

Narkomanija je snažna vezanost osobe za neku psihoaktivnu supstancu, koja se karakteriše kao neodoljiva strast za njenim konzumiranjem. Godine 1957., Svjetska zdravstvena organizacija definirala je narkomaniju kao: “stanje periodične ili hronične intoksikacije izazvane ponavljanim unošenjem droge”.

Razlikujemo tri vrste ovisnosti:

  • psihička,
  • fizička i
  • stanje razvoja i rasta tolerancije organizma na psihoaktivnu tvar.

Droga je poznata od vremena starog Egipta. Na početku 19.vijeka, britanski trgovci među prvima su počeli tajno krijumčariti opijum u Kinu. Imali su deficit u trgovini s Kinom, zbog uvoza kineskog čaja te su željeli uravnotežiti trgovinu izvozom opijuma. Kina je 1839. zabranila korištenje opijuma. Velika Britanija šalje topovnjače i napada kineske obalne gradove te izbija Opijumski rat. Kina je tada imala zastarjelo oružje te je poražena. Bila je prisiljena potpisati nepovoljan Ugovor iz Nankinga 1842., kojim je morala dozvoliti uvoz opijuma. Kasnije je dolaskom komunista na vlast u Kini, tržište i potražnja droga postupno se premiješta u zapadne zemlje Europe i SAD. Promoviranje liberalnih vrijednosti, rock kulture, dekadencije i hedonizma pogotovo u “ludim šezdesetima” pomoglo je prihvatanju i širenju droge.

U grupu psihoaktivnih supstanci spadaju opijati i stimulansi od kojih su najpoznatiji heroin i morfijum, halucinogene supstance kao što je LSD, ali i marihuana koja je istovremeno stimulans i halucinogen.Većina mladih prvi kontakt uspostavlja sa marihuanom, ali to svakako ne znači da će obavezno završiti i u kandžama takozvanih teških droga, kao što je, primjera radi, heroin. Prvu marihuanu uzimaju najčešće u drugom razredu srednje škole, mada ima slučajeva da se to dešava i ranije. Što je najgore, adolescenti mogu da je uzimaju veoma dugo, a da se ništa neobično ne primjeti.

Problem narkomanije jedan je od najvećih društvenih problema o kojem treba informisati ne samo mlade, već i njihove roditelje, prijatelje i sve ostale koji trebaju poduzimati mjere za njegovo suzbijanje.

Početak upotrebe psihoaktivnih droga obično se dešava u toku adolescencije – perioda odrastanja.

U periodu odrastanja mladi su zbog relativnog neiskustva i mladalačke sklonosti rizicima najugroženija populacijska skupina za usvajanje i razvoj korištenja narkotika.

Na žalost, mladi teško uviđaju povezanost između trenutnih postupaka i posljedica. Osjećaju se neuništivim i imunim na probleme koji pogađaju druge.

Iako u našoj zemlji ne postoji tačan registar o broju ovisnika u Bosni i Hercegovini, na osnovu indirektnih pokazatelja najčešće se barata sa brojem od 120.000 ovisnika. Adolescenti uglavnom konzumiraju marihuanu.

Kroz anketu i rezultate ankete ću pokazati koliko su mladi informisani o problemu narkomanije kod mladi.

GLAVNI DIO

Predmet istraživanja ovog rada bio je problem narkomanije kod mladih. Zbog poražavajuće činjenice da je narkomanija postala jedan od najvećih društvenih problema, prije samog ispitivanja obavljena je radionica. Radionica je imala za cilj informisanje o problemu narkomanije kod mladih, te kako ovaj problem suzbiti, kroz vršnjačku edukaciju. Ispitivanje je vršeno prije početka same radionice podjelom anketa i njihovim popunjavanjem, a za popunjavanje jednog anketnog listića bilo je potrebno najviše 5 minuta. Broj popunjenih anketnih listića je 35, a ciljna grupa ispitanika bio je jedan II (IV stepen) i jedan III (III stepen) razred i na osnovu njih donosim rezultate istraživanja.

1. Koliko su po tvom mišljenju narkotici štetni za čovjeka?

2. Koliko vrsta narkotika poznaješ?

3. Ko je, po tvom mišljenju, najkompetentniji da govori o ovom problemu?

4. Da li vlasti ovom problemu posvećuju dovoljno pažnje?

5. Šta je po tvom mišljenju, uzrok tome da mladi počinju uzimati narkotike?

6. Kada, po tvom mišljenju, ljudi počinju uzimati narkotike?

7. Da li bi prepoznao ovisnika i po čemu?

8. Poznaješ li nekog ovisnika?

9. Kada bi saznao da tvoj prijatelj uzima narkotike, da li bi to nekome rekao i kome?

10. Misliš li da kod nas postoje ustanove u kojima bi se ovisnici kvalitetno liječili?

11. Smatraš li da je marihuana droga?

Ovi rezultati su prilično zadovoljavajući jer vidimo da je većina ispitanih barem djelimično svjesna koliki je zapravo problem narkomanije kod mladih i kako se tom problemu ne posvećuje nedovoljno pažnje, što samim tim izuzetno utiče na svijest učenika i želju za uključivanjem u ovaj tip radionice. Također, većina ispitanika (njih 80%) je svjesna kako je adolescentni period kritičan period za početak upotrebe narkotika ovo su također zadovoljavajući rezultati jer nam pokazuju da mladi ipak razumijevaju problematiku narkomanije i svjesni su da i sami mogu biti izloženi riziku. Interesantno je da su mišljenja podjeljena po pitanju mišljenja uzroka da mladi počinju uzimati narkotike, pa se postotci svih odgovora kreću sa oko 20% i samim tim vidimo da su mladi svjesni uzroka konzumiranja narkotika. Na pitanje ko je, po tvom mišljenju, najkompetentniji da govori o ovom problemu 40% njih je odgovorilo mediji, dok je 30% odgovorilo stručnjaci koji se bave ovom problematikom. Rezultati ovog odgovora nisu sasvim zadovoljavajući, jer vidimo da mladi nisu svjesni uticaja medija na njih i njihove stavove, te da dezinformacije mogu ostaviti posljedice na mlade. Mladi nisu informisani kada su u pitanju ustanove u kojima se liječe ovisnici, pa je rezultat ovog pitanja 56% da ne znaju, 23% da ne postoje, i 21% da postoje, samim tim se nameće činjenica da mladi trebaju biti više upućeni kada su u pitanju ustanove za liječenje ovisnika. 66% ispitanika je odgovorilo da poznaje nekog ovisnika,a 34% da ne poznaje, dok su na pitanje da li bi nekome rekli kada bi saznali da prijatelj uzima narkotike 36% je ne, te je to izuzetno zabrinjavajuća činjenica s obzirom na to da bi mladi radije prešutili misleći da tako pomažu prijatelju.

Neka od mišljenja o problemu narkomanije kod mladih jesu:

  • „U današnje vrijeme, kad se cigarete, alkohol i droga mogu nabaviti na svakom koraku, roditeljima je još teže odgojiti dijete i odvesti ga na pravi put.“
  • „Problem narkomanije jedan je od najvećih društvenih problema.“
  • „Početak upotrebe psihoaktivnih droga obično se dešava u toku adolescencije, jer su mladi tad skloni mladalačkim rizicima.“
  • „Rizik za razvoj ovisnosti o narkoticima kod mladih povećan je ako neko:

-ima historiju zlostavljanja unutar porodice
-ako je prisutna depresivnost
-ako je prisutno nisko samopoštovanje
-ako je prisutan osjećaj da ne spadaju u neku sredinu.“

  • „ Adolescenti mladi teško uviđaju povezanost između trenutnih postupaka i posljedica.“
  • „ Mladi su neinformisani kada su u pitanju ustanove za liječenje ovisnika.“

ZAKLJUČAK

Prema rezultatima provedene ankete, možemo vidjeti da veliki broj mladih uopšte nije informisan kada je u pitanju problem narkomanije kod mladih, a da oni koji su informisani nisu uvijek informisani ispravnim informacijama. Kroz anketu se moglo uočiti i da su učenici naše škole svjesni svojih postupaka, te je to zadovoljavajući rezultat s obzirom da je starosna dob učenika između 15-17 godina.

Međutim, veliki problem i dalje predstavlja to što mediji propagiraju da marihuana nije droga i samim tim mladi smatraju da marihuana nema rizična dejstva, te da nije štetna i da je sigurna za konzumiranje. Iako su mladi svjesni toga da sadržaji na mreži ili u drugim medijima ne moraju biti tačni i relevantni, ipak nemaju dovoljno znanja i iskustva da bi mogli sami razlikovati vrijedno od bezvrijednog, kvalitetno od nekvalitetnog, istinito od neistinitog…

Veliku ulogu u svemu ovome imaju roditelji, škola, stručnjaci koji se bave ovom problematikom, mediji i svi oni koji mogu djelovati na mlade. Smatram da zbog toga treba uraditi što više radionica u osnovnim i srednjim školama, kao preventivu i informisanje mladih, kako bi mi mladi i sami bili svjesni da jednim pogrešnim postupkom možemo uništiti sve dobre vrijednosti koje gradimo od svog postojanja.

IZVORI

https://hr.wikipedia.org/wiki/Narkomanija

http://www.novosti.rs/vesti/lifestyle.304.html:449738-Narkomanija—teska-bolest-zavisnosti

https://www.scribd.com/doc/113227673/Ovisnost-i-Odgoj-Ovisnika-Seminarski-Rad

https://www.mreza-mira.net/vijesti/kenan-dizdarevic-mladi-mediji/

https://www.slideshare.net/ssuser83e84a/narkomanija-72823592

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.