Nada Ler Sofronić je jedna od prvih feminističkih teoretičarki i aktivistkinja iz našeg regiona!
Nada je rođena u okupiranom Sarajevu 1941. godine, a nedugo potom njena majka Edita, uz pomoć legitimacije sa lažnim imenom, uspijeva sa dvoipomjesečnom Nadom pobjeći u Dubrovnik. Period Drugog svjetskog rata provele su na Korčuli koja je služila kao italijanski logor, a nakon oslobođenja Jugoslavije vraćaju se u Sarajevo, gdje Nada završava osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Godine 1965. završava studije psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a iste godine, po povratku u Sarajevo, zapošljava se na Fakultetu političkih nauka.
Od ranih 1970-tih godina intenzivno je proučavala literaturu koja se bavila položajem žena u suvremenim društvima, kako u socijalizmu, tako i u kapitalizmu. U tom periodu objavljuje i prvi tekst „Ka istini o ženi – Žena, mit i stvarnost“ u bh. časopisu „Lica“. Godine 1977. dolazi u Beograd sa idejom o organiziranju susreta predvodnica novog feminističkog pokreta iz zapadnih zemalja i zemalja istočne Evrope. Skupa sa sociologinjom Žaranom Papić i tadašnjom rukovoditelicom Studentskog kulturnog centra u Beogradu, Dunjom Blažević, u oktobru 1978. godine organizira feminističku konferenciju „Drug-ca žena: Žensko pitanje, novi pristup?“ koja je okupila prve jugoslavenske feministkinje tzv. drugog talasa. Ova konferencija je postala kultna tačka feminističke memorije u bivšoj Jugoslaviji i označila prekretnicu u poimanju položaja žene u socijalizmu.
Na Fakultetu političkih nauka u Beogradu 1982. godine Nada je odbranila doktorsku disertaciju „Marksizam i teorije oslobođenja žene“, prvu feminističku tezu odbranjenu u socijalističkoj Jugoslaviji. Do penzionisanja je rukovodila sarajevskim Centrom “Žena i društvo”, te bila aktivna u angažmanu protiv diskriminacije žena i marginaliziranih društvenih grupa, a i dalje se bavi publicističkim radom.
Ilustracija za #ŽeneBiH: Nataša Kragulj Trash Sultana