Usamljenost je osjećaj odbačenosti, izoliranosti od drugih i duboke emocionalne uznemirenosti. Treba je razlikovati od samoće koja je stvar izbora.
- Udaljili ste se od nekih prijatelja?
- Osjećate se drugačije od drugih i neprihvaćeno?
- U lošem ste odnosu s partnerom?
- Prekinuli ste vezu ili se razveli?
- Sramežljivi ste i nemate razvijene dobre socijalne vještine?
- Osjećate da vas drugi ne razumiju?
Drugim riječima, osjećate se usamljeno?
Svi smo ponekad usamljeni, svakome od nas nekad se čini da nas nitko ne razumije, da nam nitko ne može pružiti utjehu, a zapravo jako čeznemo za drugim osobama.
Što je usamljenost?
Usamljenost je osjećaj odbačenosti, izoliranosti od drugih i duboke emocionalne uznemirenosti. Treba je razlikovati od samoće koja je stvar izbora. Osoba odabire samoću kako bi neko vrijeme provela sama jer to želi. Za čovjekovu psihičku ravnotežu potrebno je da se ponekad odvoji od okoline, razmisli o sebi i svojim potrebama.
Usamljenost, dakle, jest subjektivan osjećaj samoće. Može se javiti kad smo zaista sami, isključeni od drugih, ali i kad smo okruženi mnoštvom ljudi. Prečesta, svakodnevna usamljenost jest problem.
Emocionalna i socijalna usamljenost
Mnogi od vas možda su na vlastitoj koži osjetili različite vidove usamljenosti. Nije isto kada se osjećate usamljeno jer još uvijek niste pronašli životnog partnera i kada tražite društvo s kojim ćete se ludo provesti. Ako je vaša usamljenost posljedica nedostatka intimne ili romantične veze, odnosno nedostatka objekta privrženosti radi se o emocionalnoj usamljenosti. Ovakva se vrsta usamljenosti uglavnom pojavljuje kod osoba koje su nedavno izgubile supruga/suprugu, razvele se, ili prekinule intimnu, blisku vezu.
S druge pak strane, socijalnu usamljenost može doživjeti osoba koja ima i životnog partnera i obitelj, ali ima teškoća s uspostavljanjem prijateljstava. Rezultat je, dakle, nedostatka mreže socijalnih odnosa i karakteristična je za osobe koje su se preselile u novu socijalnu okolinu zbog, primjerice, nove škole ili posla.
Zašto se osjećamo kao „Pale sam na svijetu“?
A. Rokach predstavila je najpotpuniji model uzroka usamljenosti. Prema tom modelu, tri su osnovne skupine faktora koji vode u usamljenost:
1. nedostatak interpersonalnih veza – osoba je udaljena ili izolirana od poznate okoline, ima neadekvatnu socijalnu potporu ili disharmonične bračne ili intimne odnose
2. stresni događaji – separacija od obitelji, prijatelja i drugih, nama važnih, osoba, prekid s bliskom osobom ili gubitak bliske osobe, različite osobne krize u životu pojedinca
3. karakterne i razvojne varijable – deficit socijalnih vještina, negativna samopercepcija, nedostatak topline i ljubavi u roditeljskom domu.
Istraživanja pokazuju da usamljenost ima vrhunac u kasnim tinejdžerskim i ranim dvadesetim godinama. Pitate se zašto? Mladi ljudi u tim godinama prisiljeni su stvarati nove odnose jer stalno mijenjaju okruženja (škola, fakultet, radno mjesto). Oni i više očekuju od intimnih odnosa i kod njih se javlja veća potreba da „imaju nekoga“ zbog socijalnog utjecaja njihovih prijatelja ili kolega. Stariji odrasli su, pak, kroz život naučili nositi se s nedostacima i ipak nekako lakše podnose svoju usamljenost.
I današnje društvo krivo je djelomično za sve veće javljanje usamljenosti kod ljudi. Ono promiče individualnost, neovisnost, očekivanja da će nam prazninu popuniti ljubavni odnos s partnerom. Osim toga, naglašava važnost prilagodbe socijalnom satu, u određenoj dobi očekuje se da imamo momka ili djevojku, u određenoj dobi bračnog partnera, u određenoj dobi da steknemo određeni obrazovni status. Mnogo puta upravo „nepoštivanje“ tog socijalnog sata izaziva kod čovjeka negativne emocije, a nekad i usamljenost.
Naravno da dio utjecaja na našu usamljenost nose i naši geni. Neki od nas imaju osobine ličnosti poput sramežljivosti, introvertiranosti ili socijalne anksioznosti. Ali čovjek nije nepromjenjivo biće, i uz rad i brigu o sebi može promijeniti ono što ga je nekad sputavalo da se razvije u osobu kakva bi želio biti.
Kako se riješiti usamljenosti?
1. Prije svega, ne zaboravite da niste jedini koji se osjeća tako i stoga možete napraviti prvi korak.
2. Imajte na umu da usamljenost neće zauvijek trajati.
3. Vrijeme u kojem ste sami može iskoristiti da bolje upoznate sebe, da spoznate svoje želje i ciljeve i razmislite o svojim postupcima.
4. Neka vas prethodna razočaranja u ljude ne sprečavaju da upoznate nove. Svakog čovjeka gledajte iz nove perspektive. Možda je baš ta nova osoba vaš budući najbolji prijatelj ili partner!
5. Vježbajte! Tjelovježba oslobađa hormon serotonin koji utječe na naše raspoloženje i pospješuje osjećaj zadovoljstva.
6. Smanjite vrijeme provedeno uz računalo, na Facebooku i drugim društvenim mrežama i zamijenite ga odlaskom na piće s prijateljima ili s nekim koga dugo niste vidjeli.
7. Provodite vrijeme u prirodi, svježi zrak poboljšava energiju i vitalnost.
8. Ako imate viška slobodnog vremena – volontirajte! Volontiranjem možete raditi ono u čemu uživati, a pri tome steći i neke nove vještine i znanja, kao i nove poznanike. Ono pomaže podizanju samopoštovanja i pridonosi tome da se osjećate bolje u vlastitoj koži.
Piše: Petra Kos Grabar/ Centar uspjeha
Izvor: www.impulsportal.net