Sve je stravično.
Scenarij, događaj, tišina, prošlost… Danas više ne postoji nijedna prometna nesreća koja nije stravična.
Jednom sam kliknula na naslov koji je tvrdio da se dogodila stravična nesreća, samo da vidim kakvo značenje ima riječ “stravična.”
Ako je suditi po vijesti koju sam pročitala za mnoge medijima na Balkanu stravično znači ‘nako. U ovoj prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih, a materijalna šteta bila je mala.
Mnogi su mediji shvatili da izazivanje bijesa i straha kod ljudi povećava čitanost
Ekonomija pažnje pruža plodno tlo za sijanje straha (eng. fearmongering).
U 1970-ima, znanstvenik Herbert Simon ustvrdio je da “u svijetu bogatom informacijama, bogatstvo informacija znači nedostatak nečeg drugog: oskudicu svega što informacije troše. Što informacija troši prilično je očito: ona troši pažnju svojih primatelja.”
Što nas dovodi do pojmova “preopterećenosti informacijama” i “ekonomija pažnje”. U ekonomiji pažnje, volja ljudi da svoju pažnju usmjere na određene informacijske podražaje stvara vrijednost upravo za te podražaje.
Jer to radi.
Mnogi su mediji shvatili da će izazivanje bijesa i straha kod ljudi povećati čitanost. Ovo posebno važi u eri društvenih medija gdje ljudi lajkaju i prosljeđuju članak koji ih je uznemirio, a često se dogodi da ga nisu pročitali.
Trenutno aktualan primjer je ono što u Americi nazivaju snowmageddon.
U zemljama s kontinentalnom klimom u sred zime pada snijeg. Ovo je vijest.
Da se razumijemo, nije ovo isključivo praksa medija na Balkanu. Ovo možemo nazvati trendom koji se ponavlja u medijima u cijelom svijetu. Jedan portal u Irskoj je objavio vijest u kojoj najavljuje snježne padavine, zastoje i probleme u prometu, zatvaranje škola i, pazite sad, čak -4. (Samo za usporedbu, navest ćemo da prema Köppenovoj klasifikaciji klime prosječna temperatura u kontinentalnim područjima iznosi -12 do 7)
Bitno je da je stravično, nema veze koliko je besmisleno. A besmisleno je zbog objava na društvenim mrežama koje ljudi oduševljeni dijele. Ovo su slike iz Irske za koju su pojedini mediji najavili “žutu opasnost.”
Snowmageddon nije jedini događaj kojim se čitateljima/icama ulijeva strah i panika. Svojevremeno je tema terorizma bila izuzetno moćno sredstvo utjerivanja straha u kosti svima koji su pratili medije.
Zabrinutost zbog neizvjesnosti bila je prisutna kod svakog čovjeka jer nije postojala sigurnost da možete sigurno otići na putovanje i koncert i vratiti se živi kući. To je čitateljima/icama medija bilo jasno. Ali ova nesigurnost nije bila dobar razlog da se ljude dodatno plaši. Svejedno, to je bila praksa.
Čitanje naslovnice bilo kojeg većeg medija sugerirao je da je terorizam jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu.
Ipak, ubojstva povezana s terorizmom maleni su dio ukupne stope ubojstava, osobito u SAD-u.
Nemil Dalal u svom tekstu “Kako mediji potiču naš strah od terorizma” tvrdi da postoji duboka asimetrija u izvještavanju o terorističkim napadima u odnosu na druge vrste ubojstava, kao što je ilustrirano dvogodišnjim uzorkom članaka s naslovnih stranica prikupljenim iz New York Timesa.
Grafikon prikazuje realno i “medijsko” stanje. Broj smrti čiji su uzrok ubojstva u cijelom svijetu iznosi 90%, a broj smrti uzrokovanih terorizmom iznosi oko 10%. Ako je suditi po naslovnicama New York Timesa omjer je 50:50.
Širenje straha je oblik manipulacije čitateljima/icama
Širenje ili izazivanje straha je oblik manipulacije koji izaziva strah korištenjem pretjeranih glasina o nadolazećoj opasnosti.
Prema evolucijskoj psihologiji, ljudi obraćaju pažnju na opasnost zbog svijesti o opasnostima koje su važne za preživljavanje kroz našu evoluciju. Danas se ne bojimo da će nas pojesti vuk, ali se učinak pojačava kulturnom evolucijom. Mediji zadovoljavaju naš apetit za vijestima o opasnostima: svjetskim poplavama, jakim potresima, građanskim nemirima i trećim valom Covida-19 (ovo su najave samo u prošlom tjednu!)
Kakve psihološke učinke može imati?
Jedan od učinaka je „sindrom lošeg svijeta“. Ljudi svijet doživljavaju opasnijim što koči njihov svakodnevni život i optimizam za budućnost. Manje vidljiv učinak koji izazivanje straha može imati je učinak „okupljanja oko zastave“, koji se najčešće vidi u sve većoj potpori aktualnim političkim vođama.
Ovi principi trebaju utjecati na odluke o širenju informacija i biti u središtu suvremene novinarske prakse
Danah Boyd je istraživačka partnerica u Microsoft Researchu, a ove je ideje predstavila tijekom simpozija u New Yorku. Budući da u potpunosti prihvaćamo umreženo društvo, moramo razmotriti koji bi principi trebali utjecati na odluke o širenju informacija.
Ova tri principa trebaju biti u središtu suvremene novinarske prakse:
- Novinari/ke uvijek biraju što će pokriti, a što ne. Stvarajte informirano i zdravo društvo i usredotočite se na priče koje pomažu javnosti da bolje razumije svijet u kojem živimo.
- Izbjegavajte deformiranje informacija, težite nijansama i točnosti.
- Nikad ne zaboravite da je novinarstvo javno dobro. Sva komunikacija je upravljanje dojmovima. Koristite jezik i poruke kako biste se borili protiv strašnih dojmova i povećali razumijevanje javnosti.
Društvo ovisi o informacijama, a te informacije mogu biti potkopane i rascjepkane kroz strah.
Boyd smatra da ne postoji ništa neutralno u praksi izvještavanja, “Kako naše društvo postaje sve umreženije, moramo se držati važnosti stvaranja zdravog društva. Ključno je ne dopustiti da strah preuzme vlast.”