Žive od pijeska i sunca, daleko od civilizacije i užurbanog načina života. Baveći se samo uzgojem koza i deva, tražeći oaze u srcu pustinje, baš tu u Egiptu živi narod poznat kao beduini.
U zemlji uljuljkanoj između Sredozemnog i Crvenog mora na sjeveroistoku afričkog kontinenta, tamo u nepreglednom pješčanom beskraju postoje ljudi koji prate zvijezde i čitaju njihove poruke.
Žive od pijeska i sunca, daleko od civilizacije i užurbanog načina života. Baveći se samo uzgojem koza i deva, tražeći oaze u srcu pustinje, baš tu u Egiptu živi narod poznat kao beduini.
Beduini su nomadska, arapska plemena koja žive u sjevernoafričkim pustinjama, a najbolja prilika da upoznate njihov način života i posjetite njihovo selo jeste prilikom posjete Hurgadi.
Svega 20 minuta od ove turističke oaze razapeto je pješčano platno, sa pokojom brazdom od četvorotočkaša, pješčanom dinom i zalutalim stablom, koje čak ni ne pruža hlad – tu su svoje mjesto pod suncem našli beduini. Baš poput šarenih ostrva izdigli su se iz pješčanog prostranstva, žive zajedno sa prirodom i od nje. A ona je gotovo surovo izbrusila na njima najrazličitije likove staraca, djece, nomadskih pastira, mudraca, žena, hećima…
Izolovani od civilizacije, sa nešto malo koza i nezaobilaznih kamila, na prvu bi se reklo da žive u neimaštini. Kućice su im nalik šatorima, bez ikakvog namještaja, bolje rečeno bez ičega jer služe samo za zaštitu od sunca, krov im je od pruća, ali sretni su.
Oni su izabrali takav način života, a njihova gostoljubivost je nešto iz čega bi trebalo da učimo.
Krajolik, kao i sam njihov život je poprilično oskudan, ali djeluje prirodno skladno i na mahove veličanstveno. Njihova odjeća prkosi toj pustinjskoj jednoobraznosti. Prelijepog tena, muškarci izgledaju moćno, a ženama iza šalova vire samo prodorne čokoladne oči. Ovdje tijelo stari brže od duha. A duh – taj se ne predaje.
Termin beduin potiče od arapske reči badawi koja u tom jeziku ima značenje nomad, lutalica. Izvedena je iz riječi badiya što znači ravnica, pustinja, te takođe može značiti oni koji su u pustinji.
Prvi spomen beduina javlja se već u prvim vijekovima nakon Hrista. Iako su u početku bili raznih vjeroispovijesti, u 7. stoljeću su gotovo svi beduini prešli na islam.
No, ono što je specifično za Egipat generalno jeste činjenica da je vjera posve lična stvar i da vas niko ni u jednom trenutku neće pitati koje ste vjeroispovijesti. Kako kažu, to je samo između vas i Boga. Beduinsko selo i upoznavanje njihovog načina života divan su povod za jednodnevni izlet, dok odmarate u Hurgadi, jer upoznavanje novih kultura i drugačijeg načina života nas čini samo bogatijima, a posjetu beduinskom selu svakako ne želite izostaviti.
U njihovom selu možete se okušati i u jahanju kamila. Okićene šarenim trakicama, zavaljene u topli pijesak, ove prekrasne životinje vrlo rado će vas primiti na svoju grbu i pružiti vam neku novu perspektivu sa svojih leđa, ali i iskustvo koje se zasigurno pamti.
Na mjestu gdje oni žive tišina lijepo zvuči… Iako im tokom dana grupe turista prekidaju mir, oni na kraju dana ostaju narod spokoja, pijeska i zvijezda. Njihovo selo im pruža utočište od oluje, pustinjskih vjetrova i sunca, ali i ćudljivih ljudi. U suštini beduini žive zdravim životom, a u slučaju bolesti oslanjaju se na vlastitu medicinu i ljekovite biljke. Znanje o medicini, spravljanju ljekovitih čajeva i tinktura prenose s koljena na koljeno.