Koronavirus sasvim sigurno nije nestao iz Hrvatske, uvođenje te mjere sada, nakon što je počela lokalna transmisija, realno nema nikakvu funkciju, niti smisao, o čemu je precizno govorio Alen Šeranić.
Piše: Dragan Markovina
Činjenica da je Hrvatska de facto još jednom zatvorila granice prema Bosni i Hercegovini i Srbiji, uvevši obaveznu dvotjednu samoizolaciju za sve one koji iz njih ulaze u Hrvatsku, jednako je problematična na više nivoa, koliko i besmislena. Bez obzira na to kako će se čitava situacija razviti i kada će ta odluka biti povučena, ona je momentalno rezultirala s dvije važne i poražavajuće stvari. Jednokratno je proizvela masovni izlazak iz Bosne i Hercegovine i žurbu brojnih ljudi da prije ponoći uđu u Hrvatsku, što sam izravno gledao, budući da sam bio jedan od rijetkih koji se kasno navečer vozio u suprotnom smjeru, odnosno izlazio sam iz Hrvatske i ulazio u Bosnu i Hercegovinu. S druge pak strane, dodatno je istraumatizirala čitav niz ljudi koji se sigurno broje u desetinama tisuća, stvarajući im dodatni stres i neizvjesnost.
Neracionalna odluka
Krenut ću od besmislenosti. Najjednostavnije bi bilo povjerovati zaključku hrvatskog ministra unutrašnjih poslova Davora Božinovića kako je ta odluka smislena jer su primijetili kako su virus u zemlju unijeli ljudi koji su se nedavno vratili iz BiH i Srbije. To, naravno, jeste djelomično točno, ali koronavirus sasvim sigurno nije nestao iz zemlje, uvođenje te mjere sada, nakon što je počela lokalna transmisija, realno nema nikakvu funkciju, niti smisao, o čemu je precizno govorio Alen Šeranić, vodeći epidemiolog iz RS-a, a na koncu u Hrvatskoj trenutačno boravi skoro 200 hiljada turista iz brojnih europskih zemalja s tendencijom svakodnevnog povećanja tog broja, od kojih mnoge imaju puno goru epidemiološku situaciju od Srbije i BiH i nema nikakve, niti teoretske šanse da među njima nema stanoviti broj ljudi koji su inficirani koronavirusom. Na koncu, ne manje bitna je i činjenica kako premijer Andrej Plenković uporno odbija otići u samoizolaciju iako je bio u izravnom kontaktu sa čovjekom inficiranim virusom i boravio na riskantnom masovnom događaju, dok se istovremeno ljude neselektivno tjera u dvotjedni zatvor, da nazovemo stvari svojim imenom. Ukratko, odluka hrvatskih vlasti je licemjerna, diskriminirajuća po jednu vrlo konkretnu skupinu ljudi i posve besmislena. Tim prije što između promatranih zemalja postoji realan i duboko ukorijenjen obiteljski, profesionalni pa i turistički život, zbog čega je ova odluka posve neracionalna, a donekle čak i ponižavajuća. Ne postoji, na koncu, nikakvo objašnjenje koje može opovrgnuti ovaj zaključak.
Kad svemu ovome pridodamo sva relevantna nova istraživanja koja ukazuju na to da ljudi koji su asimptomatski nosioci virusa zapravo i nisu ozbiljni prenosioci, kao i činjenicu da ne postoji nikakav problem obavezati ljude koji prelaze granicu da se svakodnevno javljaju ili prijave eventualne zdravstvene probleme, a na koncu i to da presijecanje realnih životnih i ekonomskih odnosa ne predstavlja taj famozni suživot s virusom na kojem hrvatske vlasti toliko inzistiraju, nego upravo suprotnu stvar, suspenziju života, ova odluka postaje sve nejasnija.
Moguće je da je objasnimo s činjenicom da se zaraza u Hrvatskoj, kao i svugdje uostalom, iznova rasplamsava, što smo znali od početka, jednako kao što smo znali da virus neće nestati i da se strategija HDZ-a o sigurnosti s kojom izlaze na izbore raspada naočigled cjelokupne javnosti, zajedno s kredibilitetom premijera Plenkovića i članova Stožera, zbog čega pokušavaju vratiti autoritet i stvoriti dojam da nešto aktivno rade, ali takva računica je potpuno pogrešna.
Što se pak tiče Bosne i Hercegovine i njenih građana, odnosno njihove konkretne perspektive ljetovanja na Jadranu ove godine, iznova se s pravom aktualizirala činjenica da Neum i njegov predivni zaliv postoje. Što me vraća na stvar koju sam već nekoliko puta spominjao u tekstovima za Oslobođenje, a to je sramotnost činjenice da niti 25 godina po okončanju rata država nije u stanju napraviti 40-ak kilometara magistralne ceste prema svom jedinom mjestu na obali.