U vremenu kada se istina često gubi u buci senzacionalizma, a medijski prostor preplavljuju površne vijesti, postoje novinari koji svojim radom uporno dokazuju da novinarstvo može i mora biti alat za društvene promjene. Jedan od takvih je Jasmin Alibegović – novinar i prošlogodišnji dobitnik Mirovne nagrade „Goran Bubalo“. Ovo priznanje dodjeljuje se pojedincima koji svojim djelovanjem doprinose izgradnji mira, promociji pravde i zaštiti ljudskih prava, a Alibegović je prepoznat upravo po svom istrajnom zalaganju da kroz novinarsku riječ otvori prostor za one čiji se glasovi najčešće ne čuju. U intervjuu s njim govorimo o značaju ovog priznanja, izazovima odgovornog novinarstva i snazi riječi u vremenu podjela.
- Jasmine, Vi ste jedan od dobitnika prošlogodišnje Mirovne nagrade “Goran Bubalo”. Koliko Vam to znači?
Izuzetno sam počašćen što sam dobitnik Mirovne nagrade “Goran Bubalo” za 2024. godinu, za svoje novinarsko zalaganje na polju mira, pravde i ljudskih prava. Prije svega, priznanje nosi ime čovjeka koji je svoj život posvetio izgradnji mira i povezivanju ljudi, i zato mi je veliko zadovoljstvo što je i moj skromni doprinos promociji mira prepoznat. Ovu nagradu posvetio sam svojim roditeljima, koji su uvijek bili moja najveća podrška. Bez njih, ni moj put, ni moja snaga da pišem o teškim i važnim temama, ne bi bili isti.
- Šta za Vas, kao mladu osobu, znači mir i da li možemo reći da živimo u miru trenutno?
Mir je jedna od najvećih blagodati koje čovječanstvo može imati. Ipak, svjedoci smo da živimo u vremenu globalnog haosa. Dok uživo gledamo genocid u Gazi, brutalne ratove širom svijeta, ljudske patnje i teške sudbine miliona izbjeglica, teško je reći da danas, na globalnom nivou, zaista živimo u miru. Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, često se kaže da “živimo u miru” samo zato što se više “ne puca”. Međutim, stvarnost je daleko složenija. Živimo u zemlji duboko opterećenoj posljedicama sukoba, društvenim i političkim podjelama, institucionalnom nestabilnošću i narativima koji svakodnevno potpiruju strah, mržnju i nepovjerenje među ljudima. Zbog toga se može govoriti samo o negativnom miru, odnosno o odsustvu otvorenog nasilja, ali ne i o pozitivnom miru, koji podrazumijeva pravdu, jednakost, stabilnost i društveni napredak.
- Ko najviše narušava mir u BiH i koliko je bitno konstantno raditi na promociji mira?
Mir u Bosni i Hercegovini zapravo najviše narušavaju oni koji svakodnevno proizvode podjele, političari koji koriste nacionalizam kao sredstvo opstanka na vlasti, negatori ratnih zločina, kreatori straha i nepovjerenja među ljudima. Mir se ne ruši samo oružjem već i govorom mržnje, manipulacijama, nepravdom i društvenom nejednakošću. Zato je izuzetno važno da stalno i zajednički radimo na promociji mira. Rad na očuvanju mira znači rad na istini, pravdi, pomirenju i boljem obrazovanju. Znači kreiranje prostora za dijalog, suočavanje s prošlošću i izgradnju društva u kojem razlike ne znače prijetnju, nego bogatstvo. Samo tako možemo izgraditi održiv i pravedan mir, a ne samo odsustvo sukoba.
- Vaša poruka za kraj, onima koji narušavaju mir ali i mladim generacijama o tome koliko je bitan mir?
Onima koji narušavaju mir u Bosni i Hercegovini poručujem da se ne igraju s ranama koje još nisu zacijelile. Nedavno je obilježeno 30 godina od genocida počinjenog nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenici, i kao novinar, često sam slušao priče majki iz Srebrenice, žena koje su izgubile svoje najmilije, ali su, uprkos nezamislivoj boli, izabrale da praštaju, da grade i da pozivaju na mir i dostojanstven život. Te hrabre žene trebale bi biti primjer i političarima, ne po riječima, već po djelima. Njihova hrabrost, smjelost i snaga pokazuju šta zapravo znači boriti se za budućnost bez mržnje. A mladima želim reći: ne dozvolite da vam prošlost bude teret, ali neka vam bude lekcija. Birajte mir, jer samo u miru možete živjeti slobodno, učiti, stvarati i voljeti. Bosna i Hercegovina zaslužuje bolje, a to bolje počinje upravo od vas, mladih.