Obraćam vam se u ime inicijative Jer me se tiče koja je organizator Dana bijelih traka u Prijedoru.
Danas smo tu da se podsjetimo na 31.maj 1992.godine kada je Krizni štab opštine Prijedor primorao nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke. Označavanje ljudi je bilo efikasno, do kraja rata skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo Prijedora je protjerano a 3176 civila je ubijeno ili nestalo. Sve relevantne činjenice o bijelim trakama utvrđene su u sudskim procesima za ratne zločine i mi se o tome nećemo raspravljati sa negatorima.
Okupljamo se ovdje u Prijedoru, ali i na drugim lokacijama širom svijeta, radi borbe za jednakost i pravo svih žrtava na dostojanstvo i sjećanje. Želimo našim ranjenim društvima, ljudima u Bosni i Hercegovini ali i susjednim državama koje su patile zbog ratova, da pokažemo da se mogu i drugačije komemorirati žrtve. Nedužne žrtve rata iz bilo kojeg naroda su naše zajedničke žrtve i svi treba zajedno da žalimo za njima.
Kao što danas svjedočite, žrtava se možemo sjećati bez ispraznih govora političara, bez istaknutih nacionalnih, vjerskih ili političkih simbola. Danas ovdje svi suosjećamo sa roditeljima ubijene djece i ne pitamo se čiji su Stojan, Stipo i Sakib dok slušamo njihova imena sa razglasa. Naši su, to su djeca ovog grada i da nisu ubijeni danas bi možda sa nama stajali ovdje zbog uskraćenih prava nekom drugom.
Velika je sramota za vlasti u Prijedoru, prije svega za gradonačelnika, da ga sa ovog mjesta moramo iznova podsjećati na nepravdu koju čini roditeljima ubijene djece. Mi smo od početka stali uz inicijativu roditelja ubijene djece, izgradnju spomenika postavili smo za naš primarni cilj sve dok se ne ostvari. Nećemo se umoriti u našoj borbi i opravdanom zahtjevu da ubijena djeca u njihovom gradu dobiju trajno obilježje.
Želimo da Prijedor napokon posveti spomenike i nedužnim civilima a ne samo vojnicima, kojima su namijenjeni svi do sada podignuti spomenici u gradu. Krenuli smo od najnedužnijih žrtava, od 102 prijedorske djece. Njihov spomenik će biti spomenik miru jer će opominjati kakve strahote rat nosi.
Računamo na razum i polažemo nadu na ljudskost kod ljudi koji donose odluke o spomenicima. Znamo svi, i oni koji su na funkcijama i mi koji stojimo ovdje da će se taj trenutak desiti, da će spomenik jednom biti podignut. Velika je stvar i možemo to smatrati uspjehom Dana bijelih traka, da se do danas niti jedan Prijedorčanin nije javno usprotivio podizanju takvog spomenika.
Pozivamo sa ovog mjesta gradonačelnika Prijedora i novoizabranog predsjednika Skupštine grada, da pod hitno stave u proceduru i odobre izgradnju spomenika za 102 ubijene prijedorske djece. Svako novo odlaganje izaziva dodatnu bol kod roditelja i to se ne može ničim opravdati.
Tragedije koje su zadesile Srbiju i smrt velikog broja djece podsjetili su nas sve koliko te smrti mogu biti bolne i paralisati cijelo društvo. Prijedorska djeca ubijena prije 30 godina također zaslužuju našu empatiju i moraju nas podsjećati i podstaći da učinimo sve da se nikada više ne ponovi smrt najnedužnijih među nama.
Niti jedna tragedija nije ista. Tragedije su takve da se ne mogu porediti međusobno, i ne želimo da se ovo shvati ikako drugačije nego iskreno saučešće onim najbližim nastradaloj djeci. Smrt svakog djeteta je užasna za društvo, zajednicu i roditelje. Zato nas zanima pravda za djecu i smiraj za roditelje. Zato nas zanima ispravka nepravde koju svake godine u ovom gradu činimo svojoj djeci. Zbog koje mi svake godine šetamo i ostavljamo ruže na trgu. Zbog koje svake godine moramo braniti naše časne namjere i želju da Prijedor dobije spomenik ubijenoj djeci.
Neka djeca, čija imena slušamo sa razglasa, nisu nikada našla smiraj u grobu ili mezaru, njihova tijela još uvijek nisu pronađena. I to je na sramotu lokalne policije i vlasti jer bi oni mogli, uz malo dobre volje i angažmana, mnogo lakše da lociraju grobnice koje kriju tijela mališana, za razliku od tromih državnih organa.
Mi iz inicijative Jer me se tiče osuđujemo svaki pokušaj da se zloupotrebe bijele trake. A bilo je takvih pokušaja i nasrtaja na raznim mjestima. Ograđujemo se od svih okupljanja iza kojih stoje desničarske grupe, političke stranke ili političari. Pozivamo sve one koji se žele pridružiti obilježavanju Dana bijelih traka da ne prisustvujete okupljanjima na kojima se ističu nacionalni, vjerski ili politički simboli i na kojima se odašilju poruke mržnje.
Mi smo Dan bijelih traka upravo i učinili jednom od najpoznatijih komemoracija u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije jer nismo dopustili nacionalistima, političarima i ekstremistima da ih preuzmu.
U ime inicijative Jer me se tiče zahvaljujemo se svima koji su danas došli da sa nama obilježe Dan bijelih traka, naročito se zahvaljujemo onima koji su došli iz udaljenih mjesta.
Za jednakost i pravo svih žrtava na dostojanstvo i sjećanje!
Branko Ćulibrk