foto: Infobiro.ba
Digitalni arhiv Infobiro počeo je digitalizaciju Sarajevskog dnevnika – časopisa koji je izlazio u Sarajevu od 1945. do 1946. godine. U to vrijeme bila je to jedina dnevna novina u Sarajevu. Sadržaj Sarajevskog dnevnika je bio ograničen na čitaonicu Historijskog arhiva Sarajevo, a upravo zahvaljujući saradnji Arhiva i Infobiroa, dio sadržaja ovog časopisa je već dostupan korisnicima Infobiroa. Projekt se zatvara 30. novembra 2022. kada će kompletan sadržaj Sarajevskog dnevnika biti na raspolaganju korisnicima digitalnog arhiva.
U digitalizovanom Sarajevskom dnevniku korisnici arhiva, kroz pisanje tada jedinog dnevnog lista mogu da “zavire” u prošlost na jedan posve drugačiji način, a istraživači, između ostalog, otkriju i načine na koje se nekada izvještavalo i pisalo. Mogu saznati da su “Stanovnici grada Tuzle izabrali svoju prvu Gradsku narodnu skupštinu”, iz vijesti koja je objavljena 10. jula 1945, te kako je “Otvaranje pruge Metković – Ploče određeno za 15. juli 1945. u 8 časova” i kako je puštanjem u promet ove pruge “naša Bosna i Hercegovina vezana direktno sa svojom najglavnijom lukom na Jadranu”. U bogatoj arhivi Infobiroa navedeno je i da je u julu 1945. Sarajevski dnevnik pisao da “List ‘Libera štampa’ donosi vijest da se Ante Pavelić, poglavnik nezavisne države Hrvatske, nalazi u rukama saveznika” , ali i na brojne druge tekstove i vijesti iz tog vremena.
Dragan Golubović, menadžer Infobiroa, kaže da je, kad bi se zanemarila ona politička dimenzija sadržaja novine, mnoštvo interesantnih tema na koje je naišao radeći na digitalizaciji ovoga časopisa.
„Vremenski period koji Sarajevski dnevnik pokriva je neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Obnova i izgradnja Sarajeva sigurno je zanimljiva tema, kao i kulturni život u Sarajevu. Na primjer, na stranicama Dnevnika nalazi se podatak da je 23. jula otvoreno Narodno pozorište u Sarajevu i da je prva predstava bila premijera ‘Najezde’ u Sarajevu ili da je u Sarajevu prema rezultatima prvog poslijeratnog popisa živjelo 95.404 stanovnika“, govori Golubović. Dodaje i kako je Sarajevski dnevnik kvalitetan izvor za historičare sporta u Sarajevu nakon završetka rata. Sarajevski dnevnik će, kako objašnjava, korisnici Infobiroa moći pretraživati koristeći ključne riječi, a postoji i mogućnost uvida u sadržaj po datumu kada je neki broj objavljen.
Dnevnik je u uređivačkom smislu pratio aktuelne događaje, navodi Golubović, i objašnjava kako se jasno može pratiti trend obnove porušene zemlje i stvaranje nove države sa akcentom na uspjehe radnika, postignutih rekorda u industriji, učešću i ulozi onih najmlađih (pionira) u novom društvu.
U Impressumu Sarajevskog dnevnika piše da je njegov izdavač Izdavačka zadruga novinara BiH. Nema podataka o urednicima niti o članovima redakcije. Sarajevski dnevnik izlazio je 18 mjeseci – od 1. jula 1945 do 31. decembra 1946. godine, podsjeća Golubović, dodajući da je pokrenut četiri mjeseca nakon oslobođenja Sarajeva i da je izlazio svaki dan osim nedjelje.
„I bio je jedina dnevna novina u Sarajevu. Tadašnje Oslobođenje je izlazilo jednom sedmično. Kada je Oslobođenje 1. januara 1947. krenulo kao dnevna novina, Sarajevski dnevnik je prestao da izlazi upravo iz tog razloga jer su dali prioritet Oslobođenju“, objašnjava Golubović.
On naglašava i važnost digitalizacije historijske baštine za koju kaže da se može posmatrati kroz više nivoa.
„Jedan je da je Sarajevski dnevnik malo poznat u javnosti, stepen njegovog oštećenja u fizičkom smislu bio je značajan, dostupnost sadržaja Dnevnika bio je ograničen na čitaonicu Historijskog arhiva Sarajevo, lokalne teme koje sadržajno prati Sarajevski dnevnik motivi su za digitalizaciju i povećanje dostupnosti sadržaja novine kroz arhiv Infobiro“, navodi on.
Takođe napominje i kako je važna dugogodišnja saradnja Historijskog arhiva Sarajevo i Infobiroa u procesu digitalizacije novinske građe i značajnije dostupnosti sadržaja novina na daljinu.
“Sarajevski dnevnik – kronolog historije Sarajeva i BiH”
Riječ je o fantastičnoj bazi podataka, kaže Haris Zaimović, direktor Historijskog arhiva Sarajevo, govoreći o ovoj dnevnoj novini koja je izlazila prije blizu 80 godina.
„Sarajevski dnevnik, kao i neke druge slične novine ili štampa iz drugih perioda, su kronolog historije Sarajeva, Bosne i Hercegovine, ali i naše veze s ostatkom svijeta, sarajevske/bosanskohercegovačke svakodnevnice, ali i određenih historijskih procesa”, kaže Zaimović. Naglašava i da koliko god mislili da poznajemo određene periode historije Sarajeva, uvijek je iznenađenje kada naiđete na “more” informacija i tekstova.
„Nije ovdje samo riječ o informativnim tekstovima već i umjetničkim, književnim, društveno-političkim, kulturnim, sportskim, historijskim i tako dalje. Cilj je učiniti ovo dostupnim širem čitateljstvu, jer to sada nije slučaj. Vjerujte, za svakog ima tu ponešto. Štampa, u nedostatku određenih izvora, može biti adekvatan prvorazredni izvor ili bar polazna tačka za dalja istraživanja. To opet razumiju oni koji se bave istraživanjem u arhivima”, naglašava direktor Historijskog arhiva Sarajevo.
Ocjenjuje kao veoma značajnu saradnju Historijskog arhiva Sarajevo, kao državne institucije i Infobiroa, koji nije dio institucija, te navodi kako je u ovom polju potrebno objedinjavanje resursa na bazi projekata, ali i kontinuiranih poslova. Zaimović kaže i kako postoje primjeri u regionu ostvarivanja takve saradnje, kao i da to nije ništa “senzacionalno i novo”, ali i da se mnogo stvari, kako u privatnom, tako i u nevladinom i državnom sektoru, svodi na entuzijazam pojedinaca.
„Za razliku od susjednih zemalja, mi još digitalizaciju u baštinskom/informacijskom sektoru ne prepoznajemo kao nešto važno. O razlozima možemo dugo i naširoko, ali ne treba odustajati. Ima nas dovoljno da ovu stvar guramo. Bitno je da svako u svom dijelu stvara adekvatne predispozicije za to”, navodi on i dodaje da će saradnja Historijskog arhiva Sarajevo sa digitalnim arhivom Infobiro biti nastavljena jer je, kako kaže, to logičan slijed.
„Znanja i iskustva koja imaju zaposleni u Infobirou su prijeko potrebna baštinskoj djelatnosti, odnosno sektoru, ponajprije arhivima jer je arhiv kao institucija, prvenstveno Historijski arhiv Sarajevo, ali i drugi arhivi u Bosni i Hercegovini, ogromna baza podataka koju treba očuvati, pohraniti, dati na raspolaganje i koristiti na najbolji, savremeni mogući način”, smatra Zaimović.
Važnost digitalizacije arhivske građe za širu zajednicu
Projekt “Online pristup kulturnoj baštini za građane općine Centar” u okviru kojeg se provodi i digitalizacija Sarajevskog dnevnika, realizuje se u oviru projekta ReLOaD2, koji finasira Evropska unija, a implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP). Takođe, projekt sufinansira Opština Centar Sarajevo, s obzirom da se realizuje na tom području.
Objašnjavajući koncept poziva za podršku projektima, Dragan Golubović navodi kako je bilo potrebno nominirati projekt od kojeg će građani Općine na kojoj se projekt provodi imati direktne koristi.
„Projektom smo predložili digitalizaciju i povećanje dostupnosti Sarajevskog dnevnika upravo jer se dio sadržaja odnosi na obnovu i izgradnju infrastukture na području Općine Centar, kulturni i sportski život u Sarajevu i samim tim na području Općine Centar jeste sadržaj koji je usmjeren na građane“, kaže menadžer Infobiroa.
Projekti poput ovog nisu važni samo za lokalnu zajednicu u kojoj se provode, već i šire, s obzirom da je digitalizacija izuzetno značajan proces koji omogućava istovremeni pristup većem broju korisnika bez geografskog ili vremenskog ograničenja, objašnjava saradnica za komunikacije u UNDP-u Nađa Čengić.
„Omogućava bezvremensko očuvanje samih dokumenata koji daju uvid u historijske događaje i informacije, a koji su korisni za istraživanje i učenje, ali i informisanje”, naglasila je Čengić.
Podsjeća da je kroz partnerstvo Evropske unije i Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) u proteklim godinama podržan veliki broj projekata koji su realizovani u okviru prve, a sada i druge faze Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu.
„Iako se značajan broj implementiranih projekata bavio inovacijom i digitalizacijom, projekat koji realizuje Mediacentar je prvi podržani projekat koji ima za cilj očuvanje i digitalizaciju časopisa”, navodi Čengić.
Ona kaže i da, osim što se na ovaj način doprinosi očuvanju postojećih dokumenata, stvara se i vremenski neograničen pristup većem broju sadržaja, a ujedno i doprinosi ispunjavanju standarda Evropske unije – Preporuka Evropske unije o digitalizaciji i online dostupnosti kulturnih dobara i digitalnoj zaštiti i Zaključcima Savjeta Evropske unije o online dostupnosti kulturnih dobara i digitalnoj zaštiti.
Poručuje i kako je za UNDP od velikog značaja da je ovaj projekat podržan sredstvima Evropske unije i Općine Centar Sarajevo jer, kako kaže, građanima nudi niz novih mogućnosti za učenje ili informisanje. U UNDP-u se nadaju da će u budućnosti imati priliku da podrže što veći broj projekata koji će se baviti digitalizacijom i inovacijama.
A upravo zahvaljujući procesima digitalizacije, Sarajevski dnevnik je, kako kaže Golubović, sa polica Historijskog arhiva Sarajevo postao „čitljiv“ iz bilo koje tačke u svijetu.