Na demokratiju i na učešće građana u javnim procesima ne trebamo gledati samo kroz pravo i obavezu učešća u demokratskim izborim, tj. pravo da biramo i budemo izabrani. Prije bi se moglo reći, a odnosi se na većinu građana, da je to pravo da se i tokom trajanja mandata izabrane vlasti doprinosi i učestvuje u procesu donošenja ispravnih, progresivnih, i konstruktivnih odluka od strane onih kojima su građani poklonili povjerenje. Međutim, da bi građani imali ta prava i obaveze, moraju biti i odgovorni prema činjenici da njihov glas, mišljenje ili prijedlog može imati bitan uticaj na tok kojim će se odvijati procesi u njihovoj užoj ili široj sredini. Stoga učešće građana u javnim poslovima zahtijeva od njih ozbiljan i odgovaran odnos. Građani trebaju biti adekvatno informisani, obaviješteni i obrazovani, kako bi stekli vještine zastupanja svojih stavova i inicijativa, razumijevanja procesa donošenja odluka, kao i praćenja njihovog provođenja.
Da bi se neki sistem mogao zvati demokratskim, svaki građanin mora imati ista prava i slobode, sve dok ne prekrši tuđa prava i slobode. One naravno podrazumijevaju mnogo toga kao što je sloboda vjeroispovijesti, nacionalnog i etničkog opredjeljenja, upotrebe jezika, ali i slobodu medija i štampe, slobodu građana da se udružuju, okupljaju, razmjenjuju i javno iznose mišljenja.
Da li se i vlasti prema tome odnose na ovakav način? Vrlo često ne – nedovoljno ozbiljno, nedovoljno odgovorno i posvećeno, a trebalo bi da bude u skladu sa zakletvama koje polažu prihvatajući dodijeljene mandate.
Pravo na mišljenje i kritiku vlasti
Mi ćemo se u kontekstu konsultacija u procesu donošenja odluka fokusirati samo na ovo posljednje ali ne i najmanje važno, iznošenje svoga mišljenja i stava. Naravno, pitanje je forme i institucionalnog okvira u kojem se to mišljenje može i treba čuti, analizirati, i valorizirati. Bez toga, vrlo je upitno ostvarivanje i svih prethodno spomenutih prava u mjeri koja je neophodna da bi građani mogli da utiču na proces donošenja odluka.
Demokratija u osnovi predstavlja partnerstvo između građana i organa vlasti, onih kojima su građani dali povjerenje da u njihovo ime vode državu, ali i da se u stalnoj komunikaciji provjerava da li se to vođenje odvija u željenom pravcu, naravno u korist građana. Vlast je servis građana, plaćena da profesionalno i odgovorno obavlja dodjeljene zadatke. Građani su „poslodavci“ koji imaju pravo da nadgledaju proces, sugerišu poboljšanja i zahtjevaju promjene. Učešće građana u procesu donošenja odluka u javnim pitanjima je suština demokratije.
Da pojednostavimo, ključna dilema ili bolje rečeno nerazumijevanje na relaciji vlast – građani iz koje nastaju svi daljnji nesporazumi, naravno ako izuzmemo mogućnost da vlast nije dobronamjerna prema građanima, jeste nedovoljna uzajamna informisanost. Sa jedne strane informisanost o stvarnim potrebama građana ali i prioritetima zajednice, željama ali i mogućnostima vlasti da ih ispuni, i sa druge strane usaglašenost ambijenta u kojem građani žive i rade sa relevantnim evropskim i svjetskim normama, konvencijama, rezolucijama kao cilju kojem bi vlast trebala da teži?
Ostatak intervjua pročitajte na civilnodrustvo.ba